Batića vrilo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 384080 od 10. prosinca 2021. u 18:45 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Batića vrilo[1], jedno od najvećih izvora rijeke Cetine. Batića vrilo je srednje od triju velikih (Vukovića vrilo, Batića vrilo, Veliko vrilo).[2] Kao i svi izvori Cetine, zaštićen je kao hidrološki spomenik prirode od 1972. godine.[3] S ostalim izvorima čini čini cjelinu Vrela Cetine, površine 29,81 ha. Ovaj niz krških vrjela oblikovao se je uz rub Paškog polja podno Dinare. Nastala su na kontaktu nepropusnih lapora u polju i vodonepropusnih vapnenaca okolne zaravni. Uzlazne su vrste. Bistra su i modrozelene boje.[4]

Batića vrilo je jezerski izvor (limnokreni) i uzlazni izvor, što je osobina mnogih hrvatskih krških rijeka. Jezerce stvara voda koja preko uskog sifona nadire iz podzemlja unatoč gravitaciji. Ovakva vrjela često su vrlo duboka. Budući da voda u njih neprekidno dotječe a iz njega polako istječe, na površini nije odmah rijeka, nego jezero. Zbog bistrine modrozelene su odnosno tirkizne boje, što dolazi od bjeline pijeska ili stijena. Ovakve izvore još se naziva vokliškog tipa, prema Fontaine-de-Vaucluseu u Francuskoj. Često nastaju na mjestima rasjednih ploha gdje je podzemna voda pod hidrostatskim tlakom koji ju tjera na površinu.[5]

Izvori

  1. Vukovića vrilo Čisto podzemlje. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  2. (): Vrela Cetine Putovnica.net. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  3. R.P.: Najljepše “oko” Dalmacije: Donosimo prekrasnu fotoreportažu od izvore Cetine do Garjaka Dalmacija danas. 30. srpnja 2018. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  4. Vrela Cetine Turistička zajednica Knin. Pristupljeno 6. listopada 2020.
  5. Jezerski izvori Priroda Hrvatske. Pristupljeno 6. listopada 2020.