Vojo Dimitrijević

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 378933 od 10. prosinca 2021. u 01:08 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir likovni umjetnik

Vojo Dimitrijević (Sarajevo, 12. svibnja 1910.Sarajevo, 12. kolovoza 1980.), bosanskohercegovački slikar srpskog podrijetla.

Životopis

Vojo Dimitrijević je rođen 12. svibnja 1910. godine u Sarajevu. U Beogradu je 1936. godine završio Državnu umjetničku školu, a potom posjećuje atelje Andre Lota u Parizu. Uz Oskara Danona, Anu Rajs i Jahiela Fincija jedan od osnivača grupe Collegium Artisticum 1939. godine, koja i danas djeluje i čini značajnu gradsku točku u oblasti kulture i umjetnosti u Sarajevu. Značaj ove znamenite skupine ističe se u osobitom društvenopolitičkom kontekstu Kraljevine Jugoslavije uoči Drugog svjetskog rata. Dimitrijević je 1945. učestvovao u osnivanju Udruge likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine, te Škole likovnih umjetnosti u Sarajevu u kojoj je radio kao ravnatelj i profesor. Bio je dio društva najznačajnijih bosanskohercegovačkih umjetnika: Mice Dimitrijević, Ismeta Mujezinovića, Danijela Ozme i Romana Petrovića.

Umro je u Sarajevu, 12. kolovoza 1980. godine. U Sarajevu jedna ulica nosi njenovo ime, a ispred Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu nalazi se postament bez biste koja je ukradena 2012. godine. Godine 2010. u Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine u Sarajevu, upriličena je velika retrospektivna izložba i time je obilježen umjetnikov stoti rođendan.[1]

Stvaralaštvo

Opus mu se razvijao u rasponu od socijalno angažiranog slikarstva, preko geometrijske apstrakcije sve do konceptualnih slikarskih praksi bliskih donekle analitičkom i procesualnom slikarstvu. Zbog svog osebujnog, stilski nehomogenog opusa, Vojo Dimitrijević je bio izložen brojnim raspravama struke i politike. Rano napuštanje ideoloških motiva i priključenje avangardnim stremljenjima priskrbilo mu je i epitet "izdajnika revolucije".[2]

Djela

  • Kraj peći, ulje na platnu, 1930.
  • Španija, ulje na platnu
  • Portret slikara Ismeta Mujezinovića, ulje na platnu, 1939.
  • Ulica pod snijegom, ulje na platnu, 1951.
  • Život u kući radnika, linorez
  • Fašizam caruje
  • Bolničarka Rava previja ranjenika, crtež ugljenom

Nagrade

Izvori

Vanjske povezice