| Eja livadarka | |
|---|---|
_grounded.jpg)
| |
| Status zaštite | |
 Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Aves |
| Red: | Accipitriformes |
| Porodica: | Accipitridae |
| Rod: | Circus |
| Vrsta: | C. pygargus |
| Dvojno ime | |
| Circus pygargus Linnaeus, 1758. | |
| Raspon | |
| |
Eja livadarka (lat.: Circus pygargus ) je ptica selica iz porodice eja .
Taksonomija
Prvi opis livadarske eje dao je švedski prirodoslovac Carl Linnaeus 1758. godine u desetom izdanju svog Systema Naturae pod binomnim imenom Falco pygargus.[1] Rod Circus uveo je francuski prirodoslovac Bernard Germain de Lacépède 1799. godine.[2] Ime roda potječe od starogrčkog jezika. Riječ Circus odnosi se na grabljivu pticu nazvanu zbog svog kružnog leta ( kirkos, "krug"), a latinski pojam pygargus izveden je iz grčkog naziva pugargosa, iz puge, "kuk" i argosa, "bijeli sjaj". Naziv vrste koristio se sve dok Montagu nije ju identificirao kao druga vrsta. [3]
Opis
Perje
Spolno dvoličje posebno je vidljivo u perju ove vrste. Mužjake odraslih jedinki karakterizira njihovo sveukupno blijedo-sivo pero s crnim vrhovima krila. U odnosu na druge eje, ova vrsta ima karakteristične crne trake duž sekundarnih perja, iznad i ispod krila i hrđave pruge na trbuhu i bokovima. Ženke odraslih jedinki imaju slično perje kao kod stepske i eje strnjarice . Donji dijelovi su uglavnom blijedo-žuto-smeđe boje, trbuh s uzdužnim prugama i krila ukrižena. Gornji su dijelovi jednoparni tamno smeđe boje, osim gornjih bijelih perja i nevidljivih blijedih perja središnjeg krila.
Mladunci podsjećaju na žensku, ali razlikuje se po trbuhu i ispod krila koji nisu vidljivi, ali jednoliko crvene smeđe boje.
Let
Eja livadarka ima posebno graciozan let, snažni i elegantni udari krila koji daju dojam plovnosti i lakoće. Na taj način, traži plijen na zemlji, leti nisko i uglavnom drži krila.
Dimenzije
Eja livadarka je mali grabežljivac, iako se čini većim zbog velike površine krila u usporedbi s malom tjelesnom težinom, što mu daje uobičajeno plutajući let. Ženka je veća od mužjaka jer ženka treba proizvesti jaja, no to se ne vidi na terenu.
- Raspon krila: 97–115 cm
- Duljina: 43–47 cm
- Prosječna težina:
- Muško: 265 g
- Ženska: 345 g
Stanište
Ova vrsta se može naći u srednjem umjerenom pojasu, ali ie se može naći i u mediteranskoj klimi. Gnijezdi se uglavnom u širokim riječnim dolinama, ravnicama i na obalama jezera i mora. Može se razmnožavati u močvarnim područjima. Također je se može naći u vrijesovima i dinama, a može se naći i u stepskim krajevima.
Hranjenje
Livadarka se hrani uglavnom mladim glodavacima, malim ptica, ptičjim jajima, gmazovima (uključujući zmije ) i velikim kukcima.
Status i distribucija
Ova vrsta se još uvijek može pronaći u većem dijelu zapadnog paleoarktičke zone . U većini europskih zemalja živi najmanje mala populacija, osim u Norveškoj gdje je nema. Rasplodno područje se proteže sve do istočnog Urala, dok je najzapadnije stanovništvo Portugala . Uzgoj se također događa u sjevernoj Africi, uglavnom u Maroku . U Velikoj Britaniji vrsta je ograničena na južnu Englesku. Unatoč širokoj rasprostranjenosti, ova ptica nije uobičajena u mnogim područjima i ima veliku populaciju u Francuskoj, Španjolskoj, Rusiji, Bjelorusiji i Poljskoj, gdje se može naći veći dio europske populacije.
Ponašanje i razmnožavanje
Ponekad može biti samotna i pohlepna, kako tijekom sezone parenja, tako i zimi. Jedan Par može se udružiti s drugim parovima kako bi formiraokolonije, s čak 30 gnijezda na istom području, ponekad čak i 10 metara odvojeno. Partneri brane područje o 300–400 metara oko gnijezda. najčešće se brane od veliki grabljivica, vrana i lisica .
Ženka liježe 3 do 5 jaja na kojima sjedi 27-40 dana. Mladunci napuštaju gnijezdo nakon 28–42 dana i neovisni su dva tjedna kasnije.
Mužjaci mogu biti poligamni, pa moraju hraniti dvije ženke, a kasnije i dva legla.
Migracija
Eja livadarka je ptica selica koja se seli na velike udaljenosti. Ptice iz Euroazije zimu provode u subsaharskoj Africi, dok se ptice iz istočnog dijela prelaze na indijski potkontinent . U Europi se prve ptice počinju seliti početkom kolovoza, a većina se seli sredinom listopada.
Izvori
- ↑ Carl Linnaeus (1758). Systema Naturæ per regna tria naturae, secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis, Volume 1. https://www.biodiversitylibrary.org/page/726996 Pristupljeno {{subst:6.}}. {{subst:lipnja}} {{subst:2020.}}.
- ↑ (1979). Check-list of Birds of the World. Volume 1, 2nd, Museum of Comparative Zoology.
- ↑ Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names, Christopher Helm.