Lombardijska smeđa žaba

Lombrdijska smeđa žaba
Pogreška pri izradbi sličice:
Status zaštite
Datoteka:Status iucn2.3 VU hr.svg Status zaštite: Osjetljivi
Sistematika
Carstvo:	Animalia
Koljeno:	Chordata
Razred:	Amphibia
Red:	Anura
Porodica:	Ranidae
Rod:	Rana
Vrsta:	R. latastei
Dvojno ime
Rana latastei Boulenger, 1879.

Lombardijska smeđa žaba (latinski: Rana latastei), poznata i pod nazivom Latasteova žaba, vrsta je žaba iz porodice Ranidae. Vrsta je podrijetlom iz južne Europe.

Etimologija

Specifično ime, latastei, dobila je u čast francuskog herpetologa Fernanda Latastea.

Opis

Lombardijska smeđa žaba može doseći duljinu od 7,5 cm. Grlo je tamno, sa svijetlom uskom središnjom prugom.

Raspostranjenost

Lombardijska smeđa žaba endemska je vrsta sjeverne Italije, južne Švicarske, Slovenije, a u Hrvatskoj se može naći u unutrašnjosti Istre. U Italiji su prisutne u Lombardiji, Veneciji, Pijemontu i Furlansko-Julijskoj krajini, a u posljednja dva područja ima ih najviše. Njegova rasprostranjenost uglavnom slijedi kroz ravnice i pritoke rijeke Po .

Stanište

Lombardijska smeđa žaba izrazito je nizinska vrsta i rijetko se pojavljuje na visini od 400 m, samo seže do nižeg podnožja planina, gdje hladnija klima utječe na razvoj ličinka. Lombardijska smeđa žaba nastanjuje se ispod hrasta i graba, u šumama, i priobalnim šuma, gdje ih se može naći kod bijelelih topola i bijelih vrba.

Reprodukcija

Između kraja veljače i sredine travnja, mužjaci i ženke okupljaju se na prostorima za parenje. Aktivnosti razmnožavanja događaju se u malim stalnim ili privremenim vodenama s bogatom vegetacijom ili potopljenim biljnim materijalom, kao što su ribnjaci, rovovi ili poplavne lokve. Minimalna temperatura vode za taloženje jaja treba biti 2 °C, a jaja se izlegu nakon 10 do 15 dana. Kao i kod ostalih europskih žaba, metamorfoza završava nakon otprilike 3 mjeseca. Ženke napuštaju mjesto razmnožavanja odmah nakon mrijesta, dok mužjaci i mladunci ostaju tamo do 5 tjedana .

Status zaštite

IUCN navodi ovu vrstu kao ranjivu (VU). Glavne prijetnje uključuju uništavanje i fragmentaciju staništa, jer je visoko prilagođeno poplavnim šumama sliva rijeke Po. Kako bi se poboljšala zaštita ove vrste, u Italiji je predloženo nekoliko zaštićenih područja, a punoglavci su uzgojeni i premještena na sigurnija mjesta .