Betakoronavirus

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 375718 od 9. prosinca 2021. u 17:59 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
Skoči na:orijentacija, traži
Coronaviridae
Animacija SARS-CoV-2 Viriona
Animacija SARS-CoV-2 Viriona
Sistematika
Koljeno: incertae sedis
Red: Nidovirales
Porodica: Coronaviridae
Potporodica: Orthocoronavirinae
Rodovi[1]
Sinonimi

Betakoronavirusi (β-CoV ili Beta-CoV) jedan su od četiri roda koronavirusa u poddružini Orthocoronavirinae u obitelji Coronaviridae, reda Nidovirales. Oni su zamotani, jednolančani RNK virusi zoonotskog, pozitivnog smisla. Koronavirusni rodovi sastoje se od različitih virusnih rodova s rodom betakoronavirusa koji sadrži četiri takve vrste. U starijoj literaturi ovaj je rod poznat i kao koronavirusi grupe 2.

Virologija

Alpha i betakoronavirusi uglavnom zaraze šišmiše, ali također zaraze i druge vrste poput ljudi, deva i zečeva. Beta-CoV koji su uzrokovali epidemije kod ljudi uglavnom izazivaju vrućicu i respiratorne simptome. Oni uključuju:

  1. SARS-CoV | Epidemija SARS virusa 2002. - 2004.
  2. MERS-CoV | MERS
  3. SARS-CoV-2 | Pandemija COVID-19

Morfologija

Virusi roda A razlikuju se od svih ostalih u rodu po tome što imaju dodatni kraći protein u obliku šiljka koji se zove hemaglutinin esteraza (HE) (P15776). Smatra se da je stečen od virusa gripe C.

Naziv Koronavirus potječe od latinskog corona, što znači 'kruna' ili 'halo', a odnosi se na njihovu sliku pod elektronskom mikroskopijom krunastih krojeva na njihovoj površini sličnih solarnoj koroni. Ovu morfologiju stvaraju virusni špic (S) peplomeri, proteini koji naseljavaju površinu virusa i određuju tropizam domaćina. Red Nidovirales nazvan je latinskim nidusom, što znači 'gnijezdo'. Odnosi se na proizvodnju ovog reda 3'-koterminalnog ugniježđenog skupa subgenomskih mRNA tijekom infekcije.

Riješeno je nekoliko struktura proteina šiljaka. Domena vezivanja receptora u Alpha i Betacoronavirus spič proteinu katalogizirana je kao InterPro: IPR018548. Šiljak protein, stroj za fuziju tipa 1, sastavlja se u trimer (PDB: 3jcl, 6acg); njegova jezgra struktura nalikuje proteini paramiksovirusa F (fuzija). Upotreba receptora nije jako očuvana; na primjer, među Sarbecovirusima, samo pod-linija koja sadrži SARS dijeli ACE2 receptor.

Galerija

Izvori

  1. "Virus Taxonomy: 2018b Release" (engl.) (html). ožujka 2019. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2018.. https://talk.ictvonline.org/taxonomy/ Pristupljeno 24. siječnja 2020. 
  2. "2017.012-015S" (engl.) (xlsx). listopada 2018. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. svibnja 2019.. https://talk.ictvonline.org/ictv/proposals/2017.012_015S.A.v1.Nidovirales.zip Pristupljeno 24. siječnja 2020. 
  3. "ICTV Taxonomy history: Orthocoronavirinae" (engl.). https://talk.ictvonline.org//taxonomy/p/taxonomy-history?taxnode_id=201851847 Pristupljeno 24. siječnja 2020.