Bardo Thodol

Rukopis Bardo Thodola.

Bardo Thodol (tibetansko pismo: བར་དོ་ཐོས་གྲོལ; transliteracija: bar do thos grol, "Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini"), na Zapadu poznat i kao Tibetanska knjiga mrtvih, tekst je iz većeg korpusa učenja Duboka dharma samooslobođenja namjerom miroljubivih i gnjevnih Karme Lingpe (1326. – 1386.). Najpoznatije je literarno djelo škole Nyingma.

Namjera tibetanskog teksta jest opisati iskustva svijesti nakon smrti i voditi osobu kroz njih u bardou, stanju između smrti i sljedećeg ponovnog rođenja. Tekst također sadrži poglavlja o znakovima smrti i ritualima koje treba održati kad se smrt približava ili kad je do nje došlo.

Etimologija

Bar do thos grol (tibetansko pismo: =བར་དོ་ཐོས་གྲོལ; transliteracija: bar do thos grol) prevodi se ovako:

• bar do: "posmrtno stanje", "prijelazno stanje", "međustanje", "liminalno stanje" (što je sinonim za sanskrtski oblik antarabhāva). Juan Valdez, autor knjige The Snow Cone Diaries: A Philosopher's Guide to the Information Age, napisao je: "U širem smislu izraz 'bardo' označava stanje postojanja između dva života na svijetu." Dodao je: "Koncept je nastao ubrzo nakon Budine smrti. Određeni je broj ranijih budističkih grupa prihvatilo postojanje takvog međustanja, dok su ga ostale škole odbacile."
• thos grol: "oslobođenje", što je sinonim za sanskrtsku riječ bodhi, "buđenje", "razumijevanje", "prosvjetljenje", ali i za izraz nirvana, "puhanje", "istrebljenje", "istrebljenje iluzije".

Izvorni tekst

Podrijetlo i datacija

Mandala Zhitro stara stoljećima, dio zbirke Bardo Thodol, koja čini dio učenja o bardou škole Nyingma, čiji je utemeljitelj guru Padmasambhava iz 8. stoljeća.

Prema tibetanskoj tradiciji, Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini u 8. je stoljeću osmislio Padmasambhava; djelo je zapisala njegova glavna učenica, Yeshe Tsogyal; bilo je zakopano u brdima Gampo u središnjem Tibetu, gdje ga je u 14. stoljeću otkrio tibetanski terton Karma Lingpa.

bar do thos grol

Tibetanski naslov glasi bar do thos grol, Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini. Sastoji se od dvaju dužih tekstova:

• "Veliko oslobođenje slušanjem: Preklinjanje bardoa dharmate" (chos nyid bar do'i gsol 'debs thos grol chen mo), bardo dharmate (u kojemu je i bardo umiranja);
• "Veliko oslobođenje slušanjem: Preklinjanje kojim se ističe bardo postojanja" (strid pa'i bar do ngo sprod gsol 'debs thos grol chen mo), bardo postojanja.

U samim se tekstovima nazivaju Oslobođenje slušanjem u bardou, Veliko oslobođenje slušanjem ili Oslobođenje slušanjem.

kar-gling zhi-khro

Dio je većeg termskog ciklusa Duboka dharma samooslobođenja namjerom miroljubivih i gnjevnih (zab-chos zhi khro dgongs pa rang grol, znan i kao kar-gling zhi-khro), poznatijeg kao "Miroljubivi i gnjevni Karme Lingpe".

Postoji nekoliko inačica Duboke Dharme samooslobođenja, u kojima su različiti brojevi odlomaka i pododjeljaka, a i raspoređeni su na različite načine: naziva je od deset do trideset i osam. Zasebni tekstovi obrađuju veći broj tema, a među njima su upute za meditaciju, vizualizacije božanstava, liturgije i molitve, popisi mantri, opisi znakova smrti, naznake budućeg ponovnog rođenja i tekstovi poput bar do thos grola, koji govore o stanju u bardou.

Tri bardoa

Bardo Thodol razlikuje međustanje između života i dijeli ga u tri bardoa:

1. Chikhai bardo ili "bardo trenutka smrti", u kojem se opisuje iskustvo "čistog svjetla stvarnosti" ili barem približni oblik onoga koji osoba može vidjeti na duhovnoj razini;
2. Chonyid bardo ili "bardo iskustva stvarnosti", u kojem se opisuje iskustvo vizija raznih oblika Bude ili barem približni oblik koji osoba može vidjeti;
3. Sidpa bardo ili "bardo ponovnog rođenja", u kojem se opisuju karmom nastale halucinacije koje na koncu završavaju ponovnim rođenjem, uglavnom slikom jab-jum muškaraca i žena koji se strastveno spajaju.

Oslobođenje slušanjem na posmrtnoj razini također spominje tri druga bardoa:

1. "Život", ili svakidašnja svijest;
2. "Dhyana" (meditacija);
3. "San", stanje snivanja tijekom sna.

Zajedno tih "šest bardoa" oblikuju šest većih oblika stanja svijesti. Svako stanje svijesti može postati vrsta "međustanja", stanja između ostalih stanja svijesti. Svako trenutačno stanje svijesti može biti bardo jer, prema učenju te knjige, ono leži između našeg prošlog i budućeg postojanja i pruža nam priliku da iskusimo stvarnost, koja je uvijek prisutna, ali ju nejasnom čine projekcije i zbunjenost nastale zbog naših prethodnih nevještih djela.

Prijevodi na engleski jezik

Evans-Wentzova Tibetanska knjiga mrtvih

Tibetanska thangka bardoa. Vizija spokojnih božanstava, 19. stoljeće, Muzej Guimet

Na Zapadu je bar do thos grol poznat kao Tibetanska knjiga mrtvih, ime koje je popularizirala inačica Waltera Evans-Wentza, ali je pod tim imenom gotovo nepoznata na Tibetu. Tibetansku knjigu mrtvih prvi je put 1927. objavio Oxford University Press. Dr. Walter Y. Evans-Wentz tako je nazvao djelo zbog sličnosti koje je pronašao u egipatskoj Knjizi mrtvih.

Prema Johnu Myrdhinu Reynoldsu inačica Tibetanske knjige mrtvih Evans-Wentza dovela je do nekoliko nesporazuma o Dzogchenu. Zapravo, Evans-Wentz sakupio je sedam tekstova o vizualizaciji iskustava poslije smrti i tu je zbirku objavio kao "Tibetansku knjigu mrtvih". Evans-Wentz dobro je bio upoznat s teozofijom i koristio se tim predznanjem kako bi interpretirao prijevod Tibetanske knjige mrtvih, koji su mu u većoj mjeri predstavile dvije tibetanske lame koje su govorile engleskim, lama Sumdhon Paul i lama Lobzang Mingnur Dorje. Evans-Wentz nije bio upoznat s tibetanskim budizmom, a njegov pogled na tu religiju "uglavnom nije bio ni tibetanski ni budistički, nego teozofski i vedski". U prijevod je uvrstio terminologiju koju je uglavnom preuzeo iz hinduizma, kao i iz vlastitih teozofskih vjerovanja.

Komentari Carla Gustava Junga iz psihološke perspektive prvi su se put pojavili u engleskom prijevodu R. F. C. Hulla u trećem, prerađenom i proširenom Evans-Wentzovom izdanju Tibetanske knjige mrtvih. Komentari se nalaze i u Sabranim djelima. Jung se poslužio svojim znanjem o istočnjačkim religijama kako bi sastavio tekst posebno za zapadnjačku publiku koja nije upoznata s istočnjačkom religijskom praksom. Ne pokušava izravno povezati sadržaj Bardo Thodola s ritualima ili dogmom u istočnjačkim religijama, ali ističe fenomen karme opisan u kontekstu bardoa i prikazuje kako je to analogno nesvjesnom sadržaju (intimnom i zbirnom) na Zapadu, pogotovo u kontekstu analitičke psihologije. U više navrata komentira da u potpunom preuzimanju istočnjačkih religijskih tradicija, među kojima je joga, leži opasnost za zapadnjake.

Drugi prijevodi i sažetci

• Conze, Edward (1959.) Buddhist Scriptures Harmondsworth: Penguin (sadrži kraći sažetak)
• Fremantle, Francesca i Chögyam Trungpa (1975.) The Tibetan Book of the Dead: The Great Liberation through Hearing in the Bardo by Guru Rinpoche according to Karma Lingpa. Boulder: Shambhala ISBN 0-394-73064-X, ISBN 1-59030-059-9 (reizdanje iz 2003.)
• Thurman, Robert (1994.) The Tibetan Book of the Dead, as popularly known in the West; known in Tibet as "The Great Book of Natural Liberation Through Understanding in the Between"; composed by Padma Sambhava; discovered by Karma Lingpa; foreword by the Dalai Lama London: Harper Collins ISBN 1-85538-412-4
• Coleman, Graham, with Thupten Jinpa (eds.) (2005.) The Tibetan Book of the Dead [Engleski naziv]: The Great Liberation by Hearing in the Intermediate States [Tibetski naziv]; sastavio Padma Sambhava: otkrio Karma Lingpa; preveo Gyurme Dorje. London: Penguin Books ISBN 978-0-14-045529-8 (prvi potpuni prijevod). Također: New York: Viking Penguin, NY, 2006. ISBN 0-670-85886-2 (tvrde korice); ISBN 978-0-14-310494-0 (meke korice)
• Thupten Jinpa (2005.) The Tibetan Book of the Dead (Penguin Classics). London: Penguin Books (2005.) ISBN 0-7139-9414-2

Popularna kultura

Psihodelično iskustvo

Psihodelično iskustvo, knjiga objavljena 1964. godine, vodič je kroz stanje omamljenosti i haluciniranja prouzročenog korištenjem LSD-a koji su napisali Timothy Leary, Ralph Metzner i Richard Alpert, a na djelo je djelomično utjecao Evan-Wentzov prijevod Tibetanske knjige mrtvih. Aldous Huxley predstavio je Tibetansku knjigu mrtvih Timothyju Learyju. Prema Learyju, Metzneru i Alpertu Tibetanska knjiga mrtvih je

„...ključ za najintimnije dijelove ljudskoga uma i vodič za inicirane, kao i za one koji duhovnim putem žele doći do oslobođenja.”

Učinak te droge opisali su kao "skidanje" obrambenih mehanizama ega i povezali stanja smrti i ponovnog rođenja u Tibetanskoj knjizi mrtvih sa stanjima psihološke "smrti" i "ponovnog rođenja" koje je Leary identificirao u svojem istraživanju. Prema Learyju, Metzneru i Alpertu to je:

„... jedna od najstarijih i najuniverzalnijih praksi za one podvrgnute inicijaciji kojom se prolazi kroz iskustvo smrti prije duhovnog ponovnog rođenja. U simboličnom smislu takvoj osobi mora umrijeti njezin prošli, stari ego prije nego što može zauzeti mjesto u novom duhovnom životu za koji je inicirana.”

Glazbena, filmska i književna djela

• Francuski skladatelj Pierre Henry utemeljio je svoj elektroakustični balet Le Voyage iz 1963. na samome djelu. Snimku djela 1967. je godine objavio Philips.
• Finski skladatelj Erik Bergman 1974. je godine skladao djelo Bardo Thödol za govornika, mezzosopran, bariton, miješani zbor i orkestar; tekst djela utemeljen je na njemačkom prijevodu Tibetanske knjige mrtvih.
• Na "When I Was Done Dying", skladbu američkog glazbenika i skladatelja Dana Deacona, vjerojatno je utjecao Bardo Thodol. Pripovjedačeva priča počinje u trenutku njegove smrti, kad se inkarnira na više načina (vjerojatno kao biljka, kao rak i na kraju kao čovjek).
• Sastav s kraja 1960-ih, The Third Bardo, nazvao se prema Tibetanskoj knjizi mrtvih.
• Francuska skladateljica Éliane Radigue skladala je trosatno djelo elektroničke glazbe, Trilogie de la Mort, u razdoblju između 1985. i 1993. godine. Njezino meditiranje na način tibetanskog budizma i čitanje Bardo Thodola nakon smrti njezina sina i učitelja meditacije ključni su u tom djelu, pogotovo u prvom dijelu, pod imenom "Kyema (Intermediate States)".
• Godine 1985. u Ladakhu i Sjedinjenim Državama snimljen je dvodijelni dokumentarni film; prvi dio zove se "The Tibetan Book of the Dead: A Way of Life", a drugi dio "The Tibetan Book of the Dead: The Great Liberation". Nastao je u suradnji NHK-a (Japan), Mistrala (Francuska) i FBC-a (Kanada). Tekst je u engleskoj inačici filma čitao Leonard Cohen.
• Scenarist i filmski producent Bruce Joel Rubin, koji je jednom živio u lamaističkom samostanu, svoj film Jakobova ljestvica smatra suvremenom interpretacijom Bardo Thodola.
• Godine 2007. televizijski kanal History objavio je dokumentarni film Tibetan Book of the Dead.
• Rock sastav Live 1994. je godine objavio album Throwing Copper, na kojem se nalazi pjesma "T.B.D.", što je pokrata za Tibetan Book of the Dead.
• Godine 1996. Delerium Records objavio je CD Liberation Thru' Hearing, na kojem se nalaze recitirani dijelovi Bardo Thodola uz glazbenu pratnju.
• Ulaz u prazninu, francuski film iz 2009. koji je napisao i režirao Gaspar Noé, djelomično je utemeljen na Tibetanskoj knjizi mrtvih.
• Pjesma The Beatlesa Tomorrow Never Knows sadrži tekst nadahnut Tibetanskom knjigom mrtvih.
• Elektronička grupa Demdike Stare 2010. je godine objavila album Liberation Through Hearing, na kojem se nalazi pjesma pod imenom "Bardo Thodol".
• Roman Ubik Philipa K. Dicka iz 1969. godine nadahnut je Tibetanskom knjigom mrtvih, a i jedan je lik u djelu i citira.
• Flying Lotus 2014. je godine objavio konceptualni album You're Dead!, utemeljen na idejama iz Tibetanske knjige mrtvih.

Vidi i

• Tibetanski budizam

Bibliografija

• Coleman, Graham (2005.). "Editor's introduction". The Tibetan Book of the Dead: First Complete Translation. Penguin Books. ISBN 978-0143104940 
• Conners, Peter (2013.). White Hand Society: The Psychedelic Partnership of Timothy Leary & Allen Ginsberg. City Lights Books 
• Coward, Howard (1985.). Jung and Eastern Thought. Albany: State University of New York Press 
• Cuevas, Bryan J. The Hidden History of the Tibetan Book of the Dead. New York: Oxford University Press, 2003.
• Evans-Wentz, W. Y., ed. (1960.) [1927.]. The Tibetan Book of the Dead (prvo izdanje ed.). Oxford University Press. http://www.holybooks.com/wp-content/uploads/The-Tibetan-Book-of-the-Dead.pdf 
• Evans-Wentz, W. Y., ed. (1965.) [1927.]. The Tibetan Book of the Dead. London: Oxford University Press 
• The Illustrated Tibetan Book of the Dead. Chiang Mai: Cognoscenti Books. 2013. 
• The Tibetan Book of the Dead: The Great Liberation through Hearing in the Bardo by Guru Rinpoche according to Karma Lingpa. Boulder: Shambhala. 1975.. ISBN 1-59030-059-9 
• Fremantle, Francesca (2001.). Luminous Emptiness: understanding the Tibetan Book of the dead. Boston, MA: Shambhala Publications. ISBN 1-57062-450-X 
• Gould, Jonathan (2007.). Can't Buy Me Love: The Beatles, Britain, and America. Crown Publishing Group 
• Jung, C. G. (1977.) [1958.]. Psychology and Religion: West and East. The Collected Works of C. G. Jung, Vol. 11, Bollingen Series XX. Princeton: Princeton University Press 
• Leary, Timothy; Metzner, Ralph; Alpert, Richard (1964.). THE PSYCHEDELIC EXPERIENCE. A manual based on THE TIBETAN BOOK OF THE DEAD. http://psychedelicfrontier.com/wp-content/uploads/2014/02/The-Psychedelic-Experience-A-Manual-Based-on-the-Tibetan-Book-of-the-Dead.pdf 
• Lee, Martin A.; Shlain, Bruce (1992.). Acid Dreams: The Complete Social History of LSD : the CIA, the Sixties, and Beyond. Grove Press 
• Lopez, Donald S., Jr. (2011.). The Tibetan book of the dead : a biography. Princeton, N.J.: Princeton University Press. ISBN 978-0691134352 
• Merkur, Daniel (2014.). The Formation of Hippie Spirituality: 1. Union with God. In: J. Harold Ellens (ed.), "Seeking the Sacred with Psychoactive Substances: Chemical Paths to Spirituality and to God". ABC-CLIO 
• Miles, barry (1998.). Many Years From Now. Vintage 
• Norbu, Namkhai (1989.). "Foreword". Unutar Reynolds, John Myrdin. Self-liberation through seeing with naked awareness. Station Hill Press, Inc. 
• Reynolds, John Myrdin (1989.). "Appendix I: The views on Dzogchen of W.Y. Evans-Wentz and C.G. Jung". Unutar Reynolds, John Myrdin. Self-liberation through seeing with naked awareness. Station Hill Press, Inc. 
• Valdez, Juan (2014.). The Snow Cone Diaries: A Philosopher's Guide to the Information Age. AuthorHouse