Slikovnica je knjiga s ilustracijama namijenjena djeci. Sadržaj slikovnice je jednostavan i prilagođen djeci, a trebao bi se odlikovati likovno-estetskim i odgojno-obrazovnim kvalitetama. Prva slikovnica na hrvatskom jeziku, Mala obrazna Biblia, tiskana je 1854.[1]
Djeca zapažaju slike prije govora, pa slikovnica već u najmlađem uzrastu potiče uočavanje, razmišljanje i verbalno izražavanje, razvija maštu, utječe na emocionalni razvoj i usvajanje estetskih stavova. Priča u slikovnici može biti ispričana bez riječi tj. samo ilustracijama. U nekima slikovnicama pored ilustracija ima teksta, ali je on u drugom planu, kratak je i u funkciji razumijevanja ilustracije.[2]
Vrste slikovnica
Postoje dvije vrste slikovnica:
- one koje pružaju djeci objektivna i njima razumljiva saznanja iz područja prirode i društva i
- one koje su metaforičkoga, poetskoga karaktera i predstavljaju proizvode nesputane stvaralačke mašte u koje su umetnute poruke za najmlađe.
Pored dvodimenzionalnih postoje i trodimenzionalne slikovnice koje prelistavanjem daju različite prostorne kompozicije slika, slikovnice s raznim otvorima i preklapanjima, zvučne slikovnice i dr., koje navode djecu da porede, predviđaju, zaključuju, istražuju i sl., stvarajući atmosferu iznenađenja, što pojačava interes i potiče na igru.
Odlike dobre slikovnice
U dobroj slikovnici su harmonično objedinjeni likovno-estetski i odgojno-obrazovni kvaliteti. Njihov sadržaj je jednostavan i pristupačan djeci. Ilustracije koje sadrže ne smiju obuhvaćati mnogo podataka i detalja, već isticati bitne osobine onoga što prikazuju. Slikovnice bi trebale biti izrađene prema visokim umjetničkim i tehničkim zahtjevima, lake i dobro povezane. Za najmlađe, naročito u jaslicama, poželjne su plastificirane slikovnice koje se mogu dezinfekcirati.[3]
Dobra slikovnica prilagođena razvojnim mogućnostima djeteta doprinosi:
- stjecanju novih spoznaja
- obogaćivanju rječnika i govornih sposobnosti
- povezivanju govornoga i pisanoga jezika
- shvaćanju slike i riječi kao simbola koji prenose poruku
- razvoju opažanja, pažnje, pamćenja, mišljenja, logičkoga zaključivanja
- bogaćenju mašte i razvoju kreativnoga mišljenja
- razvoju emocija i sposobnosti uživljavanja u različite situacije
- stvaranju želje za preradom doživljenoga kroz različite oblike izražavanja – pisanje, slikanje, oponašanje u igri uloga, pokret i pjevanje
- usvajanju moralnih vrijednosti i humanih poruka
- motivaciji za samostalno čitanje.[4]
Često se slikovnicama nazivaju i knjige namijenjene djeci koja su tek počela čitati. To su uglavnom vrlo kratke, pojednostavljene priče ispričane jednostavnim jezikom, također ilustrirane, ali je u ovom slučaju tekst primaran, a ilustracija sekundarna. Ponekad se slikovnicama nazivaju i publikacije koje sadrže nešto više teksta, ali su istovremeno bogato ilustrirane, tako da se na svakoj stranici pored teksta nalazi i ilustracija.[5]
Izvori
- ↑ Majhut, Berislav, 2020.: Prva slikovnica na hrvatskom jeziku, Libri et liberi: časopis za istraživanje dječje književnosti i kulture 9 (1), 93-148. (Hrčak)
- ↑ Slikovnica, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 18. veljače 2020.
- ↑ Педагошка енциклопедија. Београд: Завод за уџбенике и наставна средства. 1989. стр. 350. ISBN 978-86-17-00977-7.
- ↑ Stričević, Ivanka; Maleš, Dubravka (1995). U dječjoj knjižnici. Zagreb: Knjižnica Medveščak i UNICEF. str. 7.
- ↑ Милуновић, Драгана (2003). „Библиотеке за децу и њихови психолошки аспекти”. Гласник НБС. 1: 163.