Plinovod Južni tok

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 363238 od 6. prosinca 2021. u 04:45 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Zemljovid planirane trase plinovoda Južni tok

Južni tok (ruski Южный Поток, bugarski Южен поток, mađarski Déli Áramlat, srpski Jужни ток/Južni tok) bio je planirani plinovod za transport ruskog prirodnog plina prema Crnom moru i Bugarskoj te dalje prema Italiji i Austriji. Projekt je djelomično trebao zamijeniti planirani nastavak Plavog toka iz Turske preko Bugarske, Srbije prema Mađarskoj i Austriji, i smatrao se konkurentskim projektom plinovodu Nabucco.[1] Okončanje izgradnje se isprva očekivalo do 2015. godine a kasnije do 2018. Plinovod je trebao biti dugačak oko 2380 kilometara.[2][3] Prvog prosinca 2014. godine projekt je prekinut.[4] Rusija je tada najavila plan izgradnje alternativnog plinovoda koji bi išao preko Turske i Grčke.[5]

Južni tok kroz Hrvatsku

Duljina plinovoda, a time i troškovi njegove izgradnje smanjili bi se ukoliko bi isti prolazio kroz Hrvatsku umjesto 'obilaznicom' preko Mađarske do Austrije[2]. To je bila i prvotna namjera ruskih investitora, koja je odbačena nakon što su bivše hrvatske vlade, zbog ulaska u NATO[2], odbile sudjelovati u naftovodu Družba Adria te oklijevale s ulaskom u plinovod Južni tok[2]. Tijekom 2012. godine pojavili su se problemi kad je riječ o realizaciji projekta kroz Mađarsku i Austriju[2]. Iako su obje zemlje potpisale ugovore s Gazpromom, ta trasa postala je djelomično upitna, zbog čega je ponovno otvoreno pitanje prolaska plinovoda kroz Hrvatsku, čime bi se ujedno smanjili troškovi njegove izgradnje.[2]. Prema postojećem usuglašenom tehničkom planu između Plinacroa i Gazproma, kroz Hrvatsku bi se gradio potpuno novi plinovod u dužini od 270 kilometara, a vrijednost investicije bila bi 600 milijuna eura[2]. Do početka gradnje trebala bi se riješiti potrebna dokumentacija, što bi uključivalo i osnivanje tvrtke Južni tok - Hrvatska, koja bi bila investitor i upravljač. Prema istom planu, vlasnički odnos u omjeru 50:50 dijelili bi Plinacro i Gazprom, a Gazprom bi bio taj koji bi zakupio kapacitete plinovoda[2]. Od transporta plina hrvatska državna tvrtka Plinacro zarađivala bi 24 milijuna eura godišnje[2].


Izvori

Vanjske poveznice