Josip Kršul

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 362814 od 6. prosinca 2021. u 03:10 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite news +{{Citiranje novina))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Josip Kršul
Rođenje 10. prosinca 1911.
Smrt 4/5. ožujka 2021.
Poznat(a) po Najstariji Hrvat (2020. – 2021.)
Supruga Milica Kršul (1916. – 2005.)[1]
Roditelji Jakov Kršul
Portal o životopisima

Josip Kršul (Selce kod Crikvenice, 10. prosinca 1911.Selce kod Crikvenice, 4/5. ožujka 2021.) bio je hrvatski stogodišnjak, veteran bitke za Iwo Jimu te najstariji Hrvat prije svoje smrti.[2][3]

Životopis

Rođen je u Selcu kod Crikvenice. Završio je tehničku školu u Beogradu za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Nakon završene srednje škole vraća se u rodno mjesto. Nije pronašao posao pa odlazi u Šibenik gdje završava tečaj za telegrafista. Godine 1936. u Rotterdamu se ukrcava na brod i kreće na putovanje oko svijeta. U osvit Drugog svjetskog rata stiže u Galveston u američkoj saveznoj državi Teksas. U Galvestonu počinje raditi u restoranu hrvatskih iseljenika, prvo kao pomoćni kuhar, a zatim kao konobar.[4] Ubrzo se priključuje američkoj vojsci te sudjeluje u Drugom svjetskom ratu. Nakon regrutacije na Floridi, ukrcava se na brod i odlazi na Pacifik gdje je sudjelovao u bitci za Iwo Jimu. Nakon bitke je dobio američko državljanstvo. Nakon rata odlazi u San Francisco, gdje dobiva posao na održavanju telekomunikacija u Western Unionu.[5][2]

U Watsonvilleu je upoznao svoju suprugu Milicu, ili Mildred, kako su je Amerikanci zvali. Njeni su roditelji porijeklom iz Like, ali ona je rođena u Carbondaleu, u američkoj saveznoj državi Illinois. Josip i Milica su se oženili 1970-ih ali nisu imali zajedničke djece. Milica je imala kćer i sina iz prvog braka. Josipova sestra, Jelena Jeličić (1913.2015.), preminula je u 102. godini života.[6] Poslije smrti supruge, 2012. godine vratio se u rodni kraj.[2]

Dana 12. listopada 2019. godine posjećuju ga veleposlanik SAD u RH W. Robert Kohorst i američki vojni izaslanik brigadir Robert Mathers da bi mu uručili odličja i dokumente koje su o njegovoj službi pronašli u vojnim arhivima. Među ostalim predali su mu medalju za uzornu službu u vojsci i odličje za službu unutar granica SAD-a, te za službu na Pacifiku.[2]

Preminuo je u 110. godini života u Selcu kod Crikvenice u noći s 4. na 5. ožujak 2021.[3]

Izvori

Vanjske poveznice