Na Drini ćuprija
|
200px Korice srpskog izdanja
romana Na Drini ćuprija iz 1978. godine
|
| Autor
|
Ivo Andrić
|
| Jezik
|
srpskohrvatski jezik
|
| Vrsta djela
|
povijesni roman
|
Rod
(stil, žanr)
|
roman
|
Datum (godina)
izdanja
|
1945.
|
| Broj stranica
|
400
|
| Gledište
|
treće lice
|
| Vrijeme radnje
|
1516. – 1914.[1]
|
| Mjesto radnje
|
Višegrad
|
| Glavni lik(ovi)
|
više njih
|
| Teme
|
prolaznost ljudskog života, vječnost mosta i dr.
|
Na Drini ćuprija je povijesni roman bosanskohercegovačkog, hrvatskog i srpskog književnika Ive Andrića. Djelo je napisano i prvi put objavljeno 1945. godine, smatra se za jedno je od najvećih romana ovog pisca.[2]
O djelu
Roman je napisan na srpskoj ekavici. Sintaksa mu je svojstvena katkad hrvatskom jeziku. Izražaj je prilično jednostavan i lako razumljiv. U djelu nalazimo mnogo primjera narodnih elemenata, od pjesama i legendi do običaja i svjetonazora. Velika važnost se pridaje opisima, kako vanjskim tako i psihološkim. Nema neke osnovne teme i određene fabule, ali ipak nalazimo osnovni leitmotiv a to je naravno most. Kronološki prati povijest mosta Mehmed-paše Sokolovića na rijeci Drini. Ali ovo nije roman samo o mostu. Most je samo motiv oko kojeg Andrić gradi priču o jednom mjestu, kulturi, običajima i ljudima, istovremeno otkrivajući povijest naroda, ali i sudbine pojedinaca. Kronika o mostu i kasabi oko njega završava s 1914. godinom, odnosno s početkom Prvog svjetskog rata. Most simbolizira čvrstoću, neprolaznost i postojanost usprkos svim nepogodama. Oko njega se bazira život svih stanovnika Višegrada i uže okolice. U usporedbi s mostom ljudski vijek je kratak i beznačajan te se to ističe u čestim i pomno izabranim trenutcima ljudske nevolje.
Priča počinje s uvjetima života u Višegradu prije nego je most sagrađen, a onda se nastavlja na njegovu izgradnju u 16. stoljeću. Nakon toga govori o životu u kasabi koji je usko vezan uz most. Preko njega prolaze putnici, trgovci i mještani. Svaki veliki događaj, bio sretan ili ne, obilježava se prelaskom preko mosta. Na njemu se zaljubljuje i s njega se bacaju nesretnici. Mnoge legende vezane su uz njega, za koje nam Andrić daje i stvarno uporište, da bi na kraju ostala naglašena ideja o prolaznosti ljudskog života i svega što on stvara, naspram postojanosti i trajnosti kamenog mosta.
U teškim vremenima, poput ratova, most je također ključno središte. Andrić opisuje promjene koje se događaju u narodu, napredak civilizacije, ali i njihova posrnuća, dajući nam realističnu sliku jednog naroda kroz nekoliko stoljeća. Andrić sve to čini ne samo opisujući narod kao cjelinu, nego predstavljajući nam i neke njegove pojedince. Pojedinci čije životne priče autor prepričava, nisu tu kao individue, nego kao predstavnici tipova ljudi. Njihove sudbine su ljudske sudbine općenito, ni po čemu posebne ili drugačije. I iako je svačija tragedija ili pobjeda pojedincu osobna, Andrić na sebi svojstven način naglašava da je ona samo jedna u nizu.
Iz navedenog razloga ovo djelo ima cijelu lepezu raznovrsnih likova. Neki od njih protežu se kroz veći dio djela, a neki su samo spomenuti, ali ipak, nitko od njih nije glavni lik niti o njemu ovisi priča. Tema romana ne temelji se na jednom liku, već na jednom narodu. Likovi su tu u funkciji davanja šire slike ljudske sudbine i odlike kasabe nastale oko jednog značajnog mosta.[3]
Roman obiluje realističkim opisima situacija, ljudi, pejsaža i interijera. Jedan od najpoznatijih situacija je zasigurno nabijanje Radisava na kolac. Nadalje nalazimo mnogo simbolike u likovima koji su također i reprezentativni npr. Abidaga - tursko nasilje i brutalnost, Lotika – moderna žena, samouvjerena i uporna, Herak, Stiković - jugoslavenska revolucija, novi ideali, Ćorkan - nevin čovjek ali vrlo nesretan i siromašan, Alihodža - glas razuma kod muslimana i moralni vođa, i dr.
U cijelom romanu se osjeća pravilnost konstrukcije te slijeda događaja uz poneke retrospektivne epizode koje se na kraju stapaju sa trenutačnim.
Most kao nijemi svjedok pamti prividno slaganje različitih kultura, vjera i naroda dok među njima u stvari vlada antagonizam. Najveći je sraz dvaju civilizacija, istočne i zapadne. Most je, zapravo, postojana, jedina nepromjenljiva, vječita točka na kojoj se napetosti i komešanje što rađaju sukobe (na nivou likova i na nivou država) osjeća i vidi jasnije nego drugdje.
Citati
„Jer oni koji
vladaju i moraju da tlače da bi vladali, osuđeni su da
rade razumno; a ako, poneseni svojom strašću ili naterani od protivnika, pređu granice razumnih postupaka, oni silaze na klizav put i označavaju time sami početak svoje propasti. Dočim se oni koji su tlačeni i iskorištavani, lako služe razumom i bezumljem, jer su to samo dvije razne vrste oružja u stalnoj, čas podmukloj čas otvorenoj borbi protiv tlačitelja.”
(Na Drini ćuprija)
„U toj velikoj i čudnoj borbi koja se u ovoj
Bosni vekovima vodila između dve vere, a pod vidom
vera za zemlju i
vlast i svoje sopstveno shvatanje života i uređenje sveta, protivnici su otimali jedan drugom ne samo žene, konje i
oružje, nego i pesme.”
(Na Drini ćuprija)
Izvori
Vanjske poveznice
| Ivo Andrić |
|---|
| | Romani | | 250px | | | Kratka proza | Znakovi ( Put Alije Đerzeleza • Znakovi • Svečanost • Đorđe Đorđević • Reči • Autobiografija • Zlostavljanje • Priča o kmetu Simanu • Snopići • San i java Pod grabićem • Priča o soli • Kosa • Zimi • Lov na tetreba • Razgovor • Susedi • Šetnja • Zatvorena vrata • Porodična slika • Osatičani • Praznično jutro) • Nemirna godina ( Za logorovanje • Mustafa Madžar • Priča o vezirovom slonu • Nemirna godina • San bega Karčića • Veletovci • Ćilim • Svadba • Štrajk u tkaonici ćilima • Razaranje • Bife Titanik • Zeko) • Žeđ ( U musafirhani • U zindanu • Ispovijed • Kod kazana • Napast • Proba • Trup • U vodenici • Šala u Samsarinom hanu • Čaša • Rzavski bregovi • Čudo u Olovu • Žeđ • Most na Žepi • Smrt u Sinanovoj tekiji • Olujaci • Na stadionu • Na državnom imanju • Letovanje na jugu) • Deca ( Kula • U zavadi sa svetom • Mila i Prelac • Deca • Prozor • Knjiga • Na obali • Zmija • Panorama • Izlet • Ekskurzija • Pismo iz 1920. godine • Aska i vuk) • Jelena, žena koje nema ( Anikina vremena • Mara milosnica • Ljubav u kasabi • Ćorkan i Švabica • Žena na kamenu • Igra • Žena od slonove kosti • Bajron u Sintri • Jelena, žena koje nema) • Kuća na osami ( Uvod • Bolvanpaša • Alipaša • Baron • Geometar i Julka • Cirkus • Jakob, drug iz detinjstva • Priča • Robinja • Životi • Ljubavi • Zuja • Knez sa tužnim očima • Popodne • Pobednik • Pakao • Julski dan • Ruđanski begovi • Crven cvet • Predvečernji čas • Dva zapisnika bosanskog pisara Dražeslava • Kod lekara • Razgovor predveče • Sarači • Dubrovačka vejavica • Ranjenik u selu • Slepac | | | Poezija | Ex Ponto, Nemiri, lirika (Ex Ponto • Nemiri • Lirika: Šta sanjam i šta mi se događa) | | | Eseji | Staze, lica, predeli (Staze • Pisma iz Krakova • Zanos i stradanje Tome Galusa • Prvi dan u splitskoj tamnici • Iskušenje u ćeliji 38 • Sunce • Na sunčanoj strani • San o gradu • Vino • Moj prvi susret sa delom M. Gorkog • Kako sam ulazio u svet knjige i književnosti • Jedan pogled na Sarajevo • Biblioteka naša nasušna • Na Jevrejskom groblju u Sarajevu • Na vest da je Brusa pogorela • U Ulici Danila Ilića • Učitelj Ljubomir • Likovi • U Šopenovoj rodnoj kući • Lica • Susret u Kini • Kroz Austriju • Prvi dan u radosnom gradu • Portugal, zelena zemlja • Leteći nad morem • Mostovi • Španska stvarnost i prvi koraci u njoj • Na Nevskom prospektu • Utisci iz Staljingrada • Predeli • Na kamenu, u Počitelju • Kraj svetlog Ohridskog jezera) • Istorija i legende (Razgovor sa Gojom • Nešto o stilu i jeziku • Beleške za pisca • Beleške o rečima • O priči i pričanju • Legenda o Svetom Francisku iz Asizija • Simon Bolivar • Predaja (Riga od Fere) • Zapisi o Goji • Pjesma nad pjesmama • Volt Vitmen (1819-1919) • Naša književnost i rat • Sa magijom ponekad graniči i na prave podvige liči rad pravog prevodicoa • Kada je reč o arhivima • Heine u pismima • Jedna ratna knjiga Gabriela Danuncija • Pisma jednog vojnika • Stvaralačka iskra • Stvaralačka ruka • Pismo iz Rima) • Umetnik i njegovo delo (Njegoš ka tragični junak kosovske misli • Njegoš u Italiji • Ljuba Nenadović o Njegošu u Italiji • Njegoševska čovečnost • Svetlost Njegoševog dela • Nešto o Njegošu kao piscu • Večna prisutnost Njegoševa • Njegošev odnos prema kulturi • Nad Njegoševom prepiskom • O Vuku kao piscu • Vuk, reformator • Vukov primer • Vuk i inostranstvo • Optimizam Vuka Karadžića • Tri slike iz života Vuka Karadžića • Četrdeset godina od smrti Sime Matavulja • O majstoru pripovedaču • Zemlja, ljudi i jezik kod Petra Kočića • O Gavri Vučkoviću i povodom njega • Ljubavna lirika Petra Preradovića • Pevanija - Knjiga detinjstva, knjiga života • Spomenik piscu životne radosti i mladalačke tuge • A.G. Matoš • Jovan Skerlić • Spomenik Bori Stankoviću • Isak Samokovlija • Letnji dan • Pomen Kalmiju Baruhu • Sećanje na Kalmija Baruha • Sreten Stojanović • Umetnik i njegovo delo • Roman Petrović • Andro Kovačević: Poslednji Nenadić • Viktor Car Emin: Iza plime • Krvavi cvetovi V. Ilića Mlađeg • Branko Mašić: Ratne slike i utisci • Stari pjesnici • Svetozar Ćorović: Kao vihor • Dragutin Domjanić: Kipci i popevke • Sima Pandurović: Okovani slogovi • Pero Slijepčević: Pomen VI. Gaćinoviću • Prosveta: Almanah za godinu 1918. • Josip Kosor: Mime • U. Donadini: Kamena s ramena • Rastko Petrović: Burleska Gospodina Peruna Boga Groma • Ante Petravić: Treće studije i portreti • Vradimir Ćorović: Bosna i Hercegovina • Dragojlo Dudić: Dnevnik 1941. • Zuko Džumhur: Nekrolog jednoj čaršiji | | | Memoari | Znakovi pored puta (Nemiri od veka • Za pisca • Slike, prizori, raspoloženja • Nesanica • Večiti kalendar maternjeg jezika) | | | Ostalo | |
|
