Stara gradska vijećnica u Zagrebu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 357126 od 30. studenoga 2021. u 00:33 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Stara gradska vijećnica
Spomen ploča koju je Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja" postavilo na pročelje zgrade 1917. godine
Ulaz u Staru gradsku vijećnicu
Spomen ploča Nikoli Tesli na pročelju

Stara gradska vijećnica je kompleks na zagrebačkom Gradecu koji se sastoji od tri različita objekta koji su krajem 19. stoljeća adaptacijom spojeni za djelatnosti gradske uprave. U njoj je danas sjedište Gradske skupštine Grada Zagreba.

Na tom mjestu spominje se u kasnom srednjem vijeku, 1439. "kuća vijeća Gradeca zagrebačkoga", a 1614. gradski sudac Jakov Gasparini, dograđivanjem preuredio ju je u vijećnicu. Zabilježeno je da je 1787. godine vijećnica imala osam soba, kuhinju, tri zatvora, dva dućana i podrum. 1803. godine gradska općina je od grofa Adama Oršića kupila susjednu kuću, na uglu Ulice sv. Ćirila i Metoda i Kuševićeve ulice za proširenje gradske vijećnice. Zagrebački trgovac Kristofor Stanković, dobivši 1832. godine na bečkoj lutriji glavni zgoditak odlučio je uložiti ga u gradnju kazališta, a gradska uprava, na jednokatnici kupljenoj od grofa Oršića nadogradila je 1833. godine drugi kat, srušila staru vijećnicu i kupila još dvije parcele u današnjoj Freudenreichovoj ulici, čime je osigurala dovoljno prostora za kazališnu zgradu, te je kamen temeljac postavljen 12. kolovoza 1833. godine. Zgrada Stankovićeva kazališta, koje se kasnije zvalo Gradsko, a u Jelačićevo vrijeme Narodno, bila je jednokatna građevina s trostrukim ulaznim vratima u Ulici sv. Ćirila i Metoda. U prvom katu bila je plesna (redutna) dvorana s galerijom, koja i danas služi kao dvorana za zasjedanje gradske skupštine.

U kazalištu se po prvi put čuo hrvatski jezik u međučinu jedne njemačke predstave s Gajevom budnicom Još Hrvatska ni propala na kazališnoj pozornici, a 10. lipnja 1840. godine izvedena je prva predstava na hrvatskom jeziku Juran i Sofija ili Turci kod Siska Ivana pl. Kukuljevića, a 28. ožujka 1846. godine izvedena je i prva hrvatska opera Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskoga. U redutnoj dvorani održano je i nekoliko značajnih zasjedanja Hrvatskog sabora. Na prijedlog Ivana pl. Kukuljevića, 23. listopada 1847. godine, hrvatski jezik proglašen je službenim jezikom. Godine 1848. godine zasjedao je i prvi hrvatski Narodni sabor pod predsjedanjem bana Josipa Jelačića. Nakon otvorenja novog kazališta 1895. godine (danas Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu), grad preuzima napuštenu kazališnu zgradu i 1897. godine adaptira je za potrebe gradske uprave. Vijećnica i kazališna zgrada su spojene, a plesna dvorana adaptirana je za sjednice Gradske skupštine. Godine 1910./11.. izvedena je dvokatna prigradnja u Kuševićevoj ulici, a 1930. nadogradnja prema dvorišnoj strani, dok su 1941. godine tavanski prostori preuređeni u uredske sobe.

Godine 1958. gradska uprava izgradnjom novog objekta (današnje zgrade Gradskog poglavarstva), napušta svoje staro sjedište, a u Staroj gradskoj vijećnici održavaju se i dalje zasjedanja Gradske skupštine. Cjelovita obnova izvedena je 1968. do 1975. godine s opsežnim restauratorsko-konzervatorskim radovima u velikoj skupštinskoj dvorani, a uređene su i tri manje dvorane na prvom i dvije dvorane za vjenčanja na drugom katu. Prizemlje je preuređeno u prostor polivalentnih namjena. Godine 1993. Stručna služba Gradske skupštine preselila se ponovo u Staru gradsku vijećnicu. U njoj su također smješteni Odjel za statistiku Gradskog zavoda za planiranje razvoja Grada i zaštitu okoliša te Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. 1998. godine u prizemlju su uređene dvorane za vjenčanja, a na njihovom mjestu, na drugom katu, dvorane Kaptol i Grič.

Izvori

  • www.zagreb.hr
  • Lelja Dobronić, Zagrebački Kaptol i Gornji grad nekad i danas, Zagreb, 1986.