Prva armija formirana je nakon što je Austro-Ugarska proglasila mobilizaciju u kolovozu1914. godine. Armija se nalazila na Istočnom bojištu, te se na početku rata sastojala od tri korpusa i to I. korpusa, V. korpusa i X. korpusa. Zapovjednikom armije imenovan je general konjice Viktor Dankl.
Na početku rata 1. armija je držala položaje u središnjoj Galiciji, te je prema austrougarskom ratnom planu 22. kolovoza 1914. prešla rijeku San, te krenula prema Lublinu. Napredujući istočnom obalom rijeke Visle 1. armija sudarila se sa ruskom 4. armijom pod zapovjedništvom baruna Antona Saltze. U Bitci kod Krasnika (23. kolovoza – 25. kolovoza 1914.) jedinice 1. armije pobjeđuju rusku 4. armiju koju prisiljavaju na povlačenje natrag u smjeru Lublina. Međutim, zbog poraza austrougarske vojske na istočnom dijelu austrougarskog rasporeda u bitkama na Gnjiloj Lipi i kod Rava-Ruske, 1. armija se kako bi izbjegla okruženje morala povući na položaje sjeverno od Krakowa.
Tijekom zime 1914-15 1. armija se nalazila na relativno mirnom dijelu Istočnog bojišta, te nije sudjelovala u Karpatskim operacijama. U svibnju 1915. armija sudjeluje u ofenzivi Gorlice-Tarnow (1. svibnja – 18. rujna 1915.). Tijekom ofenzive krajem svibnja Viktora Dankla koji je zbog ulaska Italije u rat upućen na Talijansko bojište, na mjestu zapovjednika privremeno zamjenjuje general konjice Karl von Kirchbach, dotadašnji zapovjednik I. korpusa. Ubrzo ga u lipnju zamjenjuje general konjice Paul Puhallo, dotada zapovjednik rasformirane 3. armije, koji nakon preuzimanja zapovjedništva sa 1. armijom zauzima mostobrane kod Sandomierza i Tarlo-Josefowa. Nakon toga 1. armija skreće prema jugu u smjeru Lemberga, te zauzima Dubno, nakon čega se bojište stabiliziralo. U kolovozu 1. armija zajedno sa 4. armijom ulazi u sastav Grupe armija Josef Ferdinand da bi u listopadu zajedno sa 2. armijom ušla u sastav Grupe armija Böhm-Ermolli.
Prva armija je u lipnju 1916. snažno je napadnuta u Brusilovljevoj ofenzivi (4. lipnja – 20. rujna 1916.). Armija je napadnuta od strane ruske 8. armije pod zapovjedništvom Alekseja Kaledina i 11. armije pod zapovjedništvom Vladimira Saharova, te je zajedno sa 4. armijom potisnuta gotovo 50 km unatrag. Između 1. i 4. armije nastala je praznina od gotovo 15 kilometara, te su, kako bi se bojište stabiliziralo, na isto morale biti upućene njemačke divizije uslijed kojih je 1. armija ušla u sastav Grupe armija Linsingen. Novi napad ruske 11. armije međutim, uzrokovao je nove gubitke 1. armije i pad Brodija, što je uzrokovalo da 1. armija 26. srpnja1916. bude rasformirana.
Ponovno formiranje
Prva armija ubrzo je ponovno formirana. Armija je formirana 16. kolovoza1916. uslijed izvjesnog ulaska Rumunjske u rat na strani Antante sa zadatkom spriječavanja prodora rumunjskih snaga preko Karpata u Bukovinu. Zapovjednikom armije imenovan je general pješaštva Artur Arz von Straussenburg, dotadašnji zapovjednik VI. korpusa. Nakon osnivanja armija je u početku imala manje od 10.000 ljudi da bi tijekom rujna bila značajno ojačana na način da su u njezin sastav ušli VI. korpus i njemački I. pričuvni korpus. U listopadu u sastav armije je umjesto I. pričuvnog korpusa koji je premješten u sastav novoformirane njemačke 9. armije, ušao najprije austrougarski XI., a nakon toga i XXI. korpus.
Nakon ulaska Rumunjske u rat, 27. kolovoza 1916. rumunjske jedinice prelaze granicu, te prodiru u Transilvaniju, te zauzimaju Brašov. Međutim, napredovanje rumunjskih jedinica je oprezno i sporo tako da 1. armija nakon dovlačenja pojačanja uspijeva zaustaviti napredovanje, te ubrzo 18. rujna zajedno sa njemačkom 9. armijom prijeći u ofenzivu, te do 25. listopada potisnuti rumunjske snage na prijeratne položaje.
U veljači 1917. zapovjednikom 1. armije postaje general pukovnik Franz Rohr von Denta. U srpnju 1917. 1. armija je napadnuta od strane rumunjske 2. armije, u sklopu plana da se okruži njemačka 9. armija. U Bitci kod Marastija (22. srpnja – 1. kolovoza 1917.) južno krilo 1. armije je potisnuto 20 km unazad nakon čega je rumunjsko napredovanje zaustavljeno. Ubrzo nakon toga 1. armija prelazi u ofenzivu sa ciljem prodora preko prijevoja Oituz, ali u Drugoj bitci kod Oituza (8. kolovoza– 20. kolovoza 1917.), ne uspijeva potisnuti rumunjske snage.
Petar Tomac, Prvi svetski rat 1914-1918, Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1973. John Ellis, Michael Cox, The World War I Databook, Aurum Press Ltd. 2001. Pétér Jung, The Austro-Hungarian Forces in World War I (1) 1914-16, Osprey Publishing Ltd, 2003. Pétér Jung, The Austro-Hungarian Forces in World War I (2) 1916-18, Osprey Publishing Ltd, 2003. Osterreich-Ungarns Letzter Krieg 1914-1918, Edmund Glaise-Horstenau, Austrian Militarwissenschaftlichen Mitteilungen, Beč, 1931.
