Idila

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 346634 od 25. studeni 2021. u 01:49 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Idila je kraća lirsko-epska pjesma u koju monolozi i dijalozi često unose dramsku sastavnicu. Prikazuje male prizore iz svakodnevice, idealiziranu sliku života na selu, u prirodi ili u gradu. Antički su kritičari držali Teokrita utemeljiteljem te vrste, koju je poslije njegovao i Vergilije. – Epski pjesnički oblik s dramskim sastavnicama u renesansi je dobio snažan sentimentalni naboj, okrenuo se pastirskim i ribarskim prizorima. U tom je obliku idila utjecala i na stariju hrvatsku književnost (P. Hektorović, Ribanje i ribarsko prigovaranje). Idile su pisali G. Boccaccio, G. de la Vega, E. Spencer, A. Pope i dr.


Nedovršeni članak Idila koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.