Sirijska pustinja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 346255 od 25. studenoga 2021. u 00:46 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Sirijska pustinja na topografskom zemljovidu

Sirijska pustinja (arapski: بادية الشام, Bādiyat al-Shām), poznata i kao Sirijska stepa, Jordanska stepa ili Badia,[1] je regija pustinja, polupustinja i stepa koje pokriva 500.000 km2 Bliskog istoka, uključujući dijelove Sirije, sjeveroistočnog Jordana, sjeverne Saudijske Arabije i zapadnog Iraka. Pokriva 85 % površine Jordana[2] i 55 % Sirije.[3] Na jugu se stapa s Arabijskom pustinjom.[4] Ovo područje reljefno je otvoreno, kameno, mjestimice ispresijecano s vadijima.[5][6][7][8]

Lokacija i ime

Pustinja je omeđena Dolinom rijeke Orontes i vulkanskim područjima Harrat al-Shama prema zapadu, te Eufratom na istoku. Na sjeveru, pustinja se pretvara u plodnija travnata područja, dok se na jugu pretapa u Arabijsku pustinju.[5]

Prema nekim izvorima, Sirijska pustinja i "Pustinja Hamad" su sinonimi[9], dok drugi izvori ime Hamad vežu za južnu središnju visoravan[10], dok neki cijelu regiju nazivaju Hamad, a Sirijsku pustinju izjednačavaju s njenim sjevernim dijelom.[11] Neki dijelovi Sirijske pustinje imaju zasebna imena, pa se tako područja oko gradova Palmire i Homsa poknekad nazivaju Palmirska pustinja ili Homska pustinja.[12] Istočni dio Sirijske pustinje, u području sirijsko-iračke granice, tj. na zapadu Iraka, se u Iraku ponekad naziva Zapadna pustinja.[13][14]

Sirijska pustinja

Sirijska pustinja je poznata i pod nazivom Shamiyah.[15] te Badiyat al-Sham (ili Badiyat ash-Sham)[14][13]

Zemljopis

U središtu pustinje nalazi se plato Hamad, regija na nadmorskoj visini između 700 i 900 m n/m, ravna, kamena polupustinja od vapnenačkog tla s rožnjačkim šljunkom. Ono malo kiše što padne na plato otiče u lokalne slane ravnice (Sabkha). Najveći vrhovi na platou su Khawr um Wual u Saudijskioj Arabiji (oko 1000 m/nm) i Jebel Aneiza (960 m/nm) na tromeđi Jordana, Iraka i S. Arabije[16][17]

Zajedno s pustinjama Arapskog poluotoka, ova je pustinja opisana kao jedna od najsuših pustinja na svijetu.[18]

Živi svijet

Neke od biljaka Sirijske pustinje su Salsola vermiculata, Stipa barbata, Artemisia herba-alba i Atriplex leucoclada.[1] Pustinjski ekosustav je ugrožen sušom, pretjeranom ispašom, lovom i drugim ljudskim aktivnostima. Neke autohtone životinje više ne žive u ovom području, a mnoge cvjetnice su izumrle, te zamijenjene travama s nižom prehrambenom vrijednošću za stoku.[19]

Sirijska pustinja je postojbina sirijskog hrčka.[20]

Rode, čaplje, ždralovi, manje barske ptice, patkarice, kao i grabežljivci posjećuju sezonska jezera. Mali su glodavci uobičajeni, kao i njihovi grabežljivci kao što su zmije, Škorpioni i lažni pauci. U prošlosti su tu boravili i gazele, vukovi, čagljevi, lisice, mačke i karakali, nojevi, čite, Alcelaphus buselaphus i kulan. Veći sisavci se više ne mogu naći, a vjeruje se da je to posljedica lova od strane ljudi.[5][15]

Povijest

Antičko doba

Palmira je bila važno trgovačko središte smješteno u samom središtu pustinje.

Pustinja je od pradavnih vremena bila naseljena beduinskim plemenima, a mnoga od tih plemena i danas žive u njoj, uglavnom u gradovima i naseljima pokraj oaza. Neki se Beduini i danas pridržavaju načina života.

Moderna povijest

Gospodarstvo i poljoprivreda

Uz niske oborine i slabu kvalitetu tla, područje se uglavnom koristi za ispašu stoke. beduinski pastiri, od kojih mnogi još uvijek žive kao nomadi, uzgajaju oko 12 milijuna ovaca i koza, kao i manji broj deva.[21]

Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj, koji ima za cilj ublažavanje ruralnog siromaštva, godine 1995. je u suradnji sa sirijskom vladom pokrenuo je projekt rehabilitacije više od milijun hektara degradirane zemlje u sirijskoj Badiji. U nekim je područjima, kad je paša bila ograničena, došlo do spontanog povratka mnogih autohtonih biljaka. U ostalim područjima koja su bila znatno degradirana, ograničenja ispaše dopunjena su ponovnim sjetvom i sadnjom krmnih vrsta. Do trenutka završetka projekta 2010. godine zasađeno je gotovo četvrt milijuna hektara, a zasađeno je gotovo stotinu tisuća hektara domaćim krmnim grmljem. Rezultat je bio velik uspjeh, jer su neki stočari prijavili desetostruko povećanje produktivnosti stoke.[21]

Vidi još

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Suttie, J.M.; Reynolds, Stephen G.; Batello, Caterina (2005). Grasslands of the World. FAO. str. 453.. ISBN 978-92-5-105337-9. https://books.google.com/books?id=BBA_HxFizNgC&pg=PA453 
  2. ↑ "Jordan Badia | The Hashemite Fund for Development of jordan Badia". http://www.badiafund.gov.jo/en/node/310 Pristupljeno 12. prosinca 2019. 
  3. ↑ "The rangelands of the Syrian Arab Republic". FAO. http://www.fao.org/docrep/006/y5097e/y5097e04.htm Pristupljeno 12. prosinca 2019. 
  4. ↑ Harris, Nathaniel; Parker, Steve (2003). Atlas of the World's Deserts. Taylor & Francis. str. 49.. ISBN 978-1-57958-310-1. https://books.google.com/books?id=CNCWeuxKR2gC&pg=PA49 
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 Betts, Alison (1996). The Harra and the Hamad : excavations and surveys in Eastern Jordan, vol. 1.. England: Collis Publication. str. 1. ISBN 9781850756149. https://books.google.co.uk/books?id=VvKfQAST33YC Pristupljeno 12. prosinca 2019. 
  6. ↑ "Syrian Desert". Inačica izvorne stranice arhivirana 13. siječnja 2008.. http://encarta.msn.com/encyclopedia_761572123/Syrian_Desert.html Pristupljeno 12. prosinca 2019. 
  7. ↑ New International Encyclopedia. Dodd, Mead. 1914. str. 795. https://books.google.com/books?id=GRUoAAAAYAAJ&pg=PA795 
  8. ↑ Syrian Desert, Encarta
  9. ↑ Encyclopædia Britannica: A New Survey of Universal Knowledge, Volume 2. 1941. str. 173. https://books.google.co.uk/books?id=JixQAQAAMAAJ&q=Nafud+hamad+deserts Pristupljeno 12. prosinca 2019. 
  10. ↑ "Syrian Desert". 1999. https://www.britannica.com/place/Syrian-Desert Pristupljeno 12. prosinca 2019. 
  11. ↑ The International Whitaker, Volume 2. International Whitaker. 1913. str. 62. https://books.google.co.uk/books?id=ZrJPAAAAMAAJ&dq=hamad Pristupljeno 12. prosinca 2019. 
  12. ↑ Annual Review, Volume 2. Institute for Defence Studies and Analyses. 1973. str. 476.. https://books.google.co.uk/books?id=K2YDAAAAMAAJ&q=%22homs+desert%22 Pristupljeno 12. prosinca 2019. 
  13. ↑ 13,0 13,1 Mudīrīyat al-Āthār al-Qadīmah al-ʻĀmmah (1964) (engl.). Sumer. 20. Directorate General of Antiquities.. str. 10. https://books.google.co.uk/books?id=LkdRAQAAMAAJ. "The western desert of Iraq forms the eastern half of the Badiyat ash-Sham (The Syrian Desert)" 
  14. ↑ 14,0 14,1 Studies, Johns Hopkins University School of Advanced International (1956) (engl.). Area Handbook on Iraq. Pr. by Human Relations Area Files. str. 34. https://books.google.co.uk/books?id=XlcdAQAAMAAJ. "The Western Desert. The western reaches of Iraq form part of the "Badiyat al-Sham" or "al-Shamiya", the Syrian Desert." 
  15. ↑ 15,0 15,1 McIntosh, Jane (2005) (engl.). "Shamiyah+desert" Ancient Mesopotamia: New Perspectives. Santa Barbara: ABC-CLIO. str. 11. ISBN 9781576079652. https://books.google.co.uk/books?id=9veK7E2JwkUC&pg=PA11&dq="Shamiyah+desert" Pristupljeno 12. prosinca 2019. 
  16. ↑ Wagner, Wolfgang (2011). Groundwater in the Arab Middle East. New York: Springer. str. 141. ISBN 9783642193514. https://books.google.co.uk/books?id=0dFttVkr2uwC Pristupljeno 2. veljače 2017. 
  17. ↑ "Jebel ‘Aneiza, Saudi Arabia". http://www.geographic.org/geographic_names/name.php?uni=-4361447&fid=5593&c=saudi_arabia Pristupljeno 2. veljače 2017. 
  18. ↑ "Transboundary Aquifers, Challenges and New Directions". Paris: UNESCO. prosinca 2010. str. 4. http://unesdoc.unesco.org/images/0021/002116/211661e.pdf Pristupljeno 2. veljače 2017. 
  19. ↑ GEF Country Portfolio Evaluation: Syria (1994–2008). GEF Evaluation Office. str. 17. ISBN 978-1-933992-24-2. https://books.google.com/books?id=BdIsm-GYtTAC&pg=PA17 
  20. ↑ McPherson, Charles W. (1987). Laboratory hamsters. Orlando: Academic Press. str. 216. ISBN 9780127141657. https://books.google.com/books?id=PKxPVW25SUYC Pristupljeno 2. veljače 2017. 
  21. ↑ 21,0 21,1 "The grass is greener: rehabilitating the Syrian Badia". Rural Poverty Portal. IFAD. http://www.ruralpovertyportal.org/country/voice/tags/syria/syria_green Pristupljeno 11. prosinca 2019. 
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Sirijska_pustinja&oldid=346255"