Teorija citatnosti (knjiga)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 345857 od 24. studeni 2021. u 23:40 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Teorija citatnosti je knjiga hrvatske književne teoretičarke Dubravke Oraić-Tolić.[1] Izašla je 1990. godine u izdanju Grafičkog zavoda Hrvatske. Knjiga sadrži poglavlja Citatnost - eksplicitna intertekstualnost, Ilustrativni i iluminativni tip citatnosti, Velika citatna polemika, Veliki citatni dijalog, Ujevićev citatni Oproštaj s Marulićem, Kolaž kao citatni žanr, Citatna polifonija Osipa Mandelštama. Knjiga ima 230 stranica. Pojam citatnosti nastao je u Zagrebačkoj književnoznanstvenoj školi, odnosno pojam je uvela Oraić-Tolić u znanost o književnosti. [2]

Kad je 2016. godine dobila Nagradu Josip i Ivan Kozarac za životno djelo, predsjednik Organizacijskog odbora Goran Rem rekao da je Oraić-Tolić ovu nagradu morala dobiti već nekoliko puta prije, među ostalim i kad je objavila Teoriju citatnosti. [3]

Izvori

  1. HRT Magazin Autor: Gordan Nuhanović/Anja Cerar/V.M./HRT: 30 godina kultne knjige Dubravke Oraić Tolić - 18. studenoga 2019. (pristupljeno 4. prosinca 2019.)
  2. Moderna vremena Citatnost u književnosti, umjetnosti i kulturi (pristupljeno 4. prosinca 2019.)
  3. HINA, L.V.: Na Danima Josipa i Ivana Kozarca nagrada za životno djelo Dubravki Oraić-Tolić, culturenet.hr, 24. listopada 2016. Pristupljeno 26. listopada 2016.