Kilwa Kisiwani
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Kilwa Kisiwani je otok i istoimena općina u Tanzaniji, nadomak njene obale. Od 13. do 16. stoljeća su trgovci sultanata Kilwa razvili ovu otočku luku do te mjere da su joj se divili europski istraživači poput Vasca da Game. Zbog toga su njegove ruševine, zajedno s onima na otoku Songo Mnara, upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Africi još 1981. godine, a na popis ugroženih mjesta svjetske baštine dospio je zbog propadanja lokaliteta uslijed različitih uzroka poput erozije ili zaraslosti biljkama[1]. God. 2016. Kilwa Kisiwani i Songo Mnara su uklonjeni s popisa ugroženih mjesta svjetske baštine zahvaljujući poboljšanju očuvanja i upravljanja lokalitetima[2].
Povijest
U 11. stoljeću otok Kilwa Kisiwani je prodan perzijskom trgovcu Ali bin Al-Hasanu koji je osnovao grad i Kilwanski sultanat. Sljedećih stoljeća Kilwa je izrasla u glavno trgovačko središte, njegov teritorij se prostirao i na kopno, uključujući grad Zimbabve. Trgovci s Kilwa Kisiwanija su trgovali zlatom i srebrom iz Zimbabvea, slonovačom iz Tanzanije, biserima i parfemima iz Arabije, te azijskim začinima, perzijskom lončarijom, i kineskim porculanom. Većina ukupne robe Indijskog oceana prolazila je kroz njihove ruke. Do 12. stoljeća Kilwa je, pod upravom Mahdalija, postala najsnažnija sila istočnoafričke obale. Omanski dokument al-Maqama al Kilwiyya iz oko 1200. godine navodi detalje misije koja je preobratila Kilwu na ibadizam (oblik islama odvojen od sunita i šijita). God. 1330., Abu Abdullah Ibn Battuta je zabilježio svoju posjetu gradu i pohvalio je poniznost i vjeru Kilwanskog vladara, sultana al-Hasan ibn Sulaimana[3]. Iz ovog razdoblja potječe palača Husuni Kubwa i najveći dio Velike džamije (slika desno) koja je izgrađena još u 10. st.
Na vrhuncu moći u 15. stoljeću Kilwanski sultanat je vladao gradovima-državama kao što su: Malindi, Mombassa, Pemba, Zanzibar, Mafia, Comoro, Mozambik, Sofala; a imao je svoje trgovačke postaje s druge strane kanala na Madagaskaru. Početkom 16. stoljeća, Vasco da Gama je uspio izvući danak od ove bogate islamske države, ali je nedugo potom, 1505. god., portugalska flota, pod vodstvom Francisca Alemide, okupirala otok. Grad su zauzeli arapski plaćenici već 1512. godine i grad je uspio donekle povratiti svoj prijašnji utjecaj.
God. 1784. Kilwa je pala pod utjecaj omanskih vladara Zanzibara, a Francuzi su se utvrdili na sjevernom vrhu otoka. Grad je zbog učestalih sukoba napušten 1840-ih, a od 1886. do 1918. godine bio je njemačkom kolonijom.
Ozbiljnija arheološka iskapanja su otpočela tek 1950-ih kada su javnosti otkriveni spomenici poput palače Husuni Kubwa, Velike džamije i palače Mkutini. ovi spomenici su u velikoj opasnosti od erozije tla uslijed padalina, ali i od vegetacije koja drobi njihove zidove.
izvori
- ↑ "Ruševine Kilwa Kisiwani i Songo Mnara". UNESCO. http://whc.unesco.org/en/list/144 Pristupljeno 25. ožujka 2011.
- ↑ Tanzania’s Ruins of Kilwa Kisiwani and Ruins of Songo Mnara removed from UNESCO List of World Heritage in Danger, unesco.org (engl.) Pristupljeno 26. kolovoza 2016.
- ↑ Ross E. Dunn, The Adventures of Ibn Battuta, 2005., University of California Press, ISBN 0-520-24385-4 str. 126.-128.
- Ross E. Dunn, The Adventures of Ibn Battuta, 2005., University of California Press, ISBN 0-520-24385-4
- H. Neville Chittick, Kilwa: an Islamic trading city on the East African coast (2 Vols), 1974., Nairobi: British Institute in Eastern Africa
Vanjske poveznice
- Kilwa Kisiwani na Aluka Digital Library
- Kilwa na stranicama fundacije World Monuments Fund Watch (engl.) Posjećeno 25. ožujjka 2011.
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Kilwa |
