Jezgrina ovojnica
Jezgrina ovojnica je dvostruka membrana koja se sastoji od lipidnog dvosloja i koja okružuje jezgricu eukariotskih stanica, ograđujući genski materijal u jezgrici od citoplazmatskog prostora. U nju su dodane mnoge jezgrine pore, male rupice koje olakšavaju i reguliraju izmjenu tvari između jezgre i citoplazme. Za kontrolirani promet molekula zadužen je proteinski prsten anulus.[1]
Ovojnica se sastoji od dvaju lipidnih dvosloja. Prvi je unutarnja jezgrina, a drugi je vanjska jezgrina ovojnica. Prostor između ovojnica nazivamo perinuklearni prostor, prostor koji je kontiguozan s lumenom (unutarnjošću) endoplazmatskog retikuluma.[2] Obično je širok 20 - 40 nm.[3]
Na mjestima gdje su jezgrine pore spajaju se vanjska i unutarnja jezgrina ovojnica.[4]
Postojanje jezgrine ovojnice je jedna od osnovnih razlika između prokariotskih i eukariotskih organizama, jer samo eukariotski organizmi imaju jezgru ograđenu jezgrinom ovojnicom.
Referencije
- ↑ "jezgra, stanična". Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29122 Pristupljeno 20. studenoga 2014.
- ↑ "jezgra, stanična". Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=29122 Pristupljeno 20. studenoga 2014.
- ↑ "Perinuclear space". Dictionary. Biology Online. http://www.biology-online.org/dictionary/Perinuclear_space Pristupljeno 7. prosinca 2012.
- ↑ Stanična jezgra, Veterinarski fakultet
Vanjske poveznice
- Repozitorij Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu Jezgra i organizacija nasljedne tvari, slajd 4