Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 334582 od 18. studeni 2021. u 00:46 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev su arheološki lokaliteti gradova na drevnom putu tamjana u pustinji Negev, južni Izrael. Četiri grada (Avdat, Haluza, Mamšit i Šivta) su izravno spajala put tamjana, ali i put začina sa Sredozemljem. Izgradili su ih Nabatejci, staro arapsko pleme Hašemitskog kraljevstva s prijestolnicom u Petri (također svjetska baština od 1985.). Svaki od njih je višestruka utvrda s poljoprivrednim zemljištem u izrazito pustinjskom krajoliku sa sustavima navodnjavanja i karavan-sarajima. Zajedno predstavljaju značaj i važnost plodonosne trgovine tamjanom i mirtom koja se obavljala od južne Arabije do Sredozemlja, a koja je na svom vrhuncu, od 3. stoljeća pr. Kr. do 2. stoljeća, prolazila kroz raskošne gradove. Plodovi ove trgovine su najvidljiviji u ruševinama gradova u pustinji Negev koji su se u negostoljubivom krajoliku mogli razviti samo zahvaljujući razvijenoj trgovini.

Oni su, zajedno s pripadajućim utvrdama i poljoprivresnim zemljištem, upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 205. godine[1].

Popis lokaliteta

Rekonstrukcija oltara bizantske katedrale u Haluzi
Slika Ime Vrijeme Lokacija Koordinate Opis
Avdat (עבדת‎) (عبدات‎, Abdat) ili Obodat 7.-1. stoljeća pr. Kr. Negev 30°794′N 34°773′E / 43.233°N 46.883°E / 43.233; 46.883 Ovaj grad je nakon Petre bio najvažniji nabatejski grad na putu tamjana prema Gazi. Osim Nabatejaca u njemu su živjeli i Rimljani, a kasnije i Bizantinci. Prozvan je prema nabatejskom kralju Obodasu I. koji je smatran božanstvom, a sahranjen je u ovom gradu.
Haluza (חלוצה‎) ili Elusa 3. stoljeća pr. Kr.- 2. st. Negev 31°097′N 34°652′E / 32.617°N 44.867°E / 32.617; 44.867 Ovaj grad je jedan od dva za koja se smatra kako je riječ o biblijskom gradu Ziklagu. Arheološki lokalitet je oštećen zbog čestog premještanja pustinjskog pijeska, ali pronađeni su nabatejska ulica s dvije crkve, kazalište, preša za vino i toranj. Iskapanja nisu provođena profesionalno i lokalitet danas izgleda očajno.
Mamšit (ממשית‎) ili Memfis 1. stoljeće pr. Kr. Negev 31°025′N 35°064′E / 31.417°N 36.067°E / 31.417; 36.067 Grad je bio važno raskršće putova Arabah-Ma'ale Akrabim i Tel Beer Ševa-Hebron-Jeruzalem. Pokriva više od 40,000 m² i najmanji je, ali i najbolje sačuvani grad na putu tamjana u pustinji Negev. Nekad raskošni grad ima građevine neobične arhitekture koji nisu pronađeni nigdje drugdje. One imaju otvorene sobe, dvorišta, terase i neobično precizno isklesane lukove koji podupiru svodove.
Šivta ili Subajtah (שבטה‎) 5.-9. stoljeća Negev 30°88′N 34°63′E / 31.467°N 35.05°E / 31.467; 35.05 Bizantska poljoprivredna kolonija na putu tamjana i odmaralište hodočasnika na putu prema samostanu svete Katarine na Sinaju. Tu su pronađene tri bizantske crkve, dvije preše za vino, stambena zona i upravne zgrade. Nakon što su ga uništili Arapi u 7. stoljeću, biva potpuno napušten do 9. stoljeća.

Izvori