Ante Paradžik
| Ante Paradžik | |
|---|---|
| 1. dopredsjednik HSP-a | |
| trajanje službe 27. veljače 1990. – 21. rujna 1991. | |
| Prethodnik | ured osnovan |
| Nasljednik | Anto Đapić |
| 1. načelnik Ratnog stožera HOS-a | |
| trajanje službe lipanj 1991. – 21. rujna 1991. | |
| Prethodnik | ured osnovan |
| Nasljednik | Dobroslav Paraga |
| Rođenje | 10. veljače 1943. |
| Smrt | 21. rujna 1991. |
| Politička stranka | HSP (od 1990.)
|
| Zanimanje | pravnik |
Ante Paradžik (Ljubuški, 10. veljače 1943. – Zagreb, 21. rujna 1991.), bio je hrvatski političar, dopredsjednik HSP-a, jedan od osnivača i načelnik Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga, stranačke vojske HSP-a. Kao student bio je sudionik Hrvatskog proljeća 1971. godine.
Mladost
Ante Paradžik rođen je u Ljubuškom od oca Blaža i majke Milice. Otac mu je bio vojnik Hrvatske oružane snage te je nestao 1945. godine kod Bleiburga. Ante Paradžik osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Ljubuškom, a Pravni fakultet u Zagrebu, gdje je apsolvirao na trećem stupnju iz područja obiteljskog prava.
Antikomunistička djelatnost
Paradžik je bio sudionik Hrvatskog proljeća 1971. godine kao predsjednik Saveza studenata Hrvatske (SSH). Istaknuo se u vrijeme studentskih demonstracija krajem 1971. godine. U svojim javnim istupima izražavao je ciljeve studenata: konstituiranje Hrvatske kao suverene države Hrvata, pružanje podrške Savezu komunista Hrvatske, uklanjanje protivnika reformi i bržu promjenu deviznog sustava u korist Hrvatske. Paradžik je posebno isticao potrebu za sve većom samostalnošću Hrvatske. Na uvodnom izlaganju pred zborom hrvatskih sveučilištaraca izražava njihovo zanimanje za jasnim definiranjem hrvatske državnosti i pune ravnopravnosti svih državljana koji žive u SR Hrvatskoj. Istaknuo je kako su Hrvati kroz narodnooslobodilačku borbu i revoluciju ostvarili svoju nacionalnu državu te da je, polazeći od prava na samoopredjeljenje do otcjepljenja udružio s ostalim narodima SFR Jugoslavije. Kritizirao je i nove amandmane na Ustav SFRJ koji su bili nejasni i podložni različitom tumačenju, te predlaže da se prihvate studentski prijedlozi oko sadržaja amandmana.[1] Nadalje, tražio je oštrije djelovanje kako bi se pomaklo pitanje deviznog i bankarskog sustava, razbijanje centralističkog gospodarskog sustava te sudjelovanje radnika u inozemstvu u formuliranju ustava. Za seljake je tražio veći zemljišni maksimum, komasaciju i povoljno kreditiranje.[2]
Nakon sloma Hrvatskog proljeća započele su čistke diljem Hrvatske. Veliki broj osoba bio je obuhvaćen podnošenjem ostavki i uhićenjima zbog teških kaznenih djela protiv naroda i države, kontrarevolucionarnog djelovanja, nacionalizma te rušenja države i društvenog uređenja. Vođe studentskih demonstracija su uhićeni i osuđeni na zatvorske kazne: Dražen Budiša na četiri, Ivan Zvonimir Čičak i Paradžik na tri, a Goran Dodig na godinu dana strogog zatvora.[3]
1975. godine ponovno je uhićen pod optužbom za razna krivična djela. Četiri mjeseca je u zatvoru mučen da bi bio pušten kao nevin. 1976. godine uhićen je i osuđen na dva mjeseca zatvora zato što je na pozivnicama na svoje vjenčanje stavio hrvatsku trobojnicu bez komunističke crvene zvijezde. U braku sa suprugom Jozefinom je dobio troje djece, Mislava, Veroniku i Katarinu.
Zbog kritiziranja komunizma i jugoslavenske države, te zagovaranja demokracije i poštivanja ljudskih prava, još je nekoliko puta bio hapšen. Kazne je odsluživao u Zagrebu i Lepoglavi. Putovnica mu je bila oduzeta te vraćena tek 1990. godine, nakon 19 godina.
Politička djelatnost
Popuštanjem jednostranačkog komunističkog sustava u Jugoslaviji, u Hrvatskoj se počinju osnivati političke stranke. Ante Paradžik se odmah uključio u politički život. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatske demokratske zajednice, te je napisao i statut stranke. U HDZ-u se nalazio u krugu ljudi koji su podržavali Marka Veselicu za predsjednika. Zbog neslaganja oko programa i rada stranke, te nakon što je Tuđman postao predsjednik HDZ-a na sumnjiv način, on i još sedam utemeljitelja, među kojima su bili i Marko i Vladimir Veselica, istupilo je iz HDZ-a i osnovalo novu stranku, Hrvatsku demokratsku stranku. Pored toga, Paradžik je sudjelovao u utemeljenju Hrvatskog društva političkih zatvorenika u kojem je bio glavni tajnik.[4] Komentirajući razloge razilaženja s HDZ-om, Paradžik je naveo kako je u toj stranci bilo dosta onih koji su prije bili protiv samostalne Hrvatske i koji su ga progonili za vrijeme komunizma. "U HDZ su mnogi ušli radi karijerizma, položaja, radi lakšeg života i probitaka. Neki su još jučer bacili crvenu knjižicu, a već danas postali vatrene pristalice HDZ-a. Da je barem zadržana jedna selekcija, kao npr. da nitko ne može biti član jedne takve stranke (HDZ-a, op. a.) koji nije na vrijeme vratio crvenu knjižicu ili da mogu biti svi oni koji zadnjih pet godina nisu bili u Partiji. To bih pozdravio"[5]
No i tamo, u HDS-u je ubrzo došlo do neslaganja jer vodstvo stranke nije kao cilj istaklo nezavisnost Hrvatske. HDS je u to vrijeme, kao i HDZ, u programskim načelima zastupao stajalište da Hrvatska svoje pitanje treba rješavati u okviru preustroja SFRJ u konfederaciju, odnosno zajednicu nezavisnih država.[6]
Tako su Ante Paradžik, Krešimir Pavelić, i još neki članovi HDS-a istupili su iz stranke. Odbor za obnavljanje HSP-a činili su Dobroslav Paraga, koji je tada boravio u SAD-u, Paradžik i Krešimir Pavelić te je 25. veljače 1990. godine utemeljena nova stranka, Hrvatska stranka prava, kao nastavak Stranke prava dr. Ante Starčevića. Za predsjednika stranke izabran je Dobroslav Paraga, a za dopredsjednika izabran je Paradžik. Početkom Domovinskog rata 1991. godine vodstvo HSP-a utemeljilo je oružane jedinice za obranu Hrvatske, Hrvatske obrambene snage. Paradžik je postao prvi načelnik Ratnog stožera HOS-a.
Trijumvirat Paraga-Paradžik-Pavelić počeo se obračunavati s neistomišljenicima u stranci. Počinju kršiti stranačke statute i zakonske propise u svrhu podvrgavanja stranke njihovom vodstvu. S delegacijama ogranaka stranke postupa se neodgovorno pa i bahato, Krešimir Pavelić ih verbalno napada, a prednjači Paradžik. Paradžik, potpredsjednik HSP-a, na jednom je sastanku čak izjavio: "Ono što nas desetak napravi, pisat će se, a što god napravi vas sedamdeset, ne će se kontati...".[7] Unatoč tome, članstvo stranke raste nevjerojatnom brzinom - broj od 18.000 članova koliko je stranka otprilike imala krajem 1990. godine narastao je na više od 100.000 do jeseni 1991. godine, a na okupljanja i prosvjede stranke dolazile su tisuće ljudi.[8]
Paradžik je kritizirao tadašnju hrvatsku vlast na čelu sa Franjom Tuđmanom, smatrajući da ne čini dovoljno na obrani Hrvatske. 21. rujna 1991. godine, na povratku sa stranačkog skupa HSP-a u Križevcima, Paradžik je ubijen u pucnjavi hrvatskih policajaca. Policajci su se poslije pravdali time kako su dobili anonimnu dojavu da su u automobilu "martićevci". Ubojice su osuđeni na zatvorsku kaznu ali su ubrzo bili amnestirani od hrvatskoga predsjednika dra Franje Tuđmana.
Spomen i odlikovanje
- U čast Anti Paradžiku, dvije postrojbe HOS-a dobile su njegovo ime, II. bojna "Ante Paradžik" i 1. satnija "Ante Paradžik".
- 1995. godine posmrtno je odlikovan redom Stjepana Radića.[9]
Literatura
- Knjige i članci
- Berislav Jandrić: "Represivne mjere komunističkog režima prema hrvatskoj političkoj oporbi 1945-1975 godine. Najznačajniji politički procesi", Dijalog povjesničara/istoričara 9. Friedrich Naumann Stiftung, Zagreb, 2005. ISBN 9539603730
- Marin Knezović: "Štrajk hrvatskih sveučilištaraca u jesen 1971. u onodobnom tisku", Radovi, tom 28. Zavod za hrvatsku povijest, Zagreb, 1995. ISSN 0353295X
- Velimir Veselinović: "Obnavljanje i djelovanje Hrvatske stranke prava, 1990-1992.", Politička misao, god. 51, br. 2, 2014, str. 55-87
- Tomislav Jonjić: "Sporovi i rascjepi u obnovljenoj Hrvatskoj stranci prava 1990.–1992.", Pravaštvo u hrvatskome političkom i kulturnom životu u sučelju dvaju stoljeća: Zbornik radova sa znanstvenog skupa. Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2013. ISBN 9789537840242
Izvori
- Citati
- ↑ Knezović, 1995., str. 231.
- ↑ Knezović, 1995., str. 232.
- ↑ Jandrić, 2005., str. 333.
- ↑ Veselinović, 2014., str. 58.
- ↑ Mladen Pavković, 1991. Hrvatski mučenici. Glas Podravine. Koprivnica. str. 71.
- ↑ Veselinović, 2014., str. 57.
- ↑ Jonjić, 2013., str. 559.-560.
- ↑ R. Moseley, "Croatian Extremist Spoiling for Wider War", Chicago Tribune, 7. listopada 1991., str. 8.
- ↑ Narodne novine, broj: 01-051-95-12-1/1, 28. svibnja 1995., pristupljeno 18. svibnja 2015.