Dinastija Kasniji Zhou

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 330918 od 17. studenoga 2021. u 00:02 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Dinastija Kasniji Zhou. Za druga značenja pogledajte U kineskoj povijesti postoji ranija i mnogo poznatija dinastija Zhou..
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir bivše zemlje svijeta

Dinastija Kasniji Zhou (kineski: 后周 / 後周, pinyin: Hòu Zhōu) je bila kratkotrajna dinastija kineskih careva koja je vladala sjevernom Kinom od od 951. do 960. godine, odnosno posljednja dinastija od tzv. „Pet dinastija” koje su se izredale nakon propasti dinastije Tang; odnosno prva dinastija čiji su vladari bili Han Kinezi nakon tri Shatuo (turkijske) dinastije.

Njezin osnivač bio je Guo Wei, ministar na dvoru prethodne dinastije Kasniji Jin, koji je 951. godine izveo puč i sebe proglasio carem nove dinastije. I on i njegov nasljednik, Guo Rong, pokazali su se relativno uspješnim vladarima koji su uspjeli ojačati carski autoritet, pogotovo na području južne Kine. No, imali su manje uspjeha na sjeveru gdje su ostaci dinastije Kasniji Jin osnovali odmetnutu državu Sjeverni Han uz podršku Kitanskog Carstva (dinastija Liao). Oba vladara su brzo umrla od bolesti, a posljednjeg, malodobnog Gongdija, je pak, 960. god. svrgnula vojska novog cara, generala Zhao Kuangyina. On je proglasio novu dinastiju Song pod čijim će se vodstvom Kina u nekoliko desetljeća ponovno ujediniti 979. god.

Vladari Kasnijeg Zhoua

Hramsko ime (Miao Hao 廟號) Posthumno ime (Shi Hao 諡號) Prezime i osobno ime Godine vladavine Prijestolno ime (Nian Hao 年號) s godinama trajanja
Konvencionalno kineski: prezime, pa ime
Tàizŭ (太祖) ne koristi se 郭威 Guō Weī 951.954. Guǎngshun (廣順) 951.954.

Xiande (顯德 xian3 de2) 954.

Shìzōng (世宗) ne koristi se 柴榮 Chái Róng 954.959. Xiǎndé (顯德) 954.959.
ne koristi se 恭帝 Gōngdì 柴宗訓 Chái Zōngxùn 959.960. Xiǎndé (顯德) 959.960.

Izvori

  • Mote, F.W. (1999.). Imperial China: 900–1800. Harvard University Press. ISBN 0-674-01212-7