Marokanska kuhinja

Niz marokanskih začina na glavnoj tržnici u Agadiru

Marokanska kuhinja je mješavina mediteranske, berberske i andaluzijske kuhinje. Kuhari kraljevske kuhinje u Fesu, Meknesu, Marrakechu, Rabatu i Tetouanu stvorili su temelje za ono što je poznato kao marokanska kuhinja danas.

Sastojci

Maroko proizvodi veliki izbor mediteranskog voća i povrća, pa čak i neke tropske. Uobičajeno meso je govedina, ovčetina, janjetina, piletina, zečetina, meso od deve i plodovi mora.

Začini

qarfa (cimet)
kamoun (kumin)
kharqoum (kurkuma)
skinjbir (đumbir)
libzar (papar)
tahmira / felfla hemra (paprika)
sezam
qesbour (korijander)
zaafran beldi (šafran)
massia (muškatov oraščić)
qronfel (klinčić)
basbas (komorač)
nnafaâ (anis)
zaâter (origano)
felfla soudania (crvena paprika)
ourka sidna Moussa (lovor)

Bilje

naanaa (zelena metvica)
maadnous (peršin)
quasbour (korijander)
fliyo (paprena metvica)
merdedouch (majoramn)
kerouiya (kim)
ellouiza (verbena)

Struktura objeda

Tipičan ručak počinje s nizom toplih i hladnih salata, nakon čega slijedi nacionalna jela tagine ili dwaz. Kruh se jede uz svaki obrok. Nakon toga obično dolazi meso: janjetina ili piletina. Šalicom slatkog čaj od mente se obično završava obrok. Marokanci jedu koristeći se sa vilicom, nožem i žlicom ili rukama koriste kruh kao pomagalo, ovisno o posluženom jelu. Potrošnja svinjetine i alkohola nije uobičajeno zbog vjerskih ograničenja.^[1] U domaćim ambijentima, svi se poslužuju iz iste zdjele i nije običaj da svatko ima svoj tanjur.^[2]

Salate

Salate se poslužuju sirove i kuhane, vruće ili hladne.^[3] Hladna salata podrazumijeva zaalouk (smjesa patlidžana i rajčice) i taktoukau (mješavina rajčica, zelene paprike, češnjaka i začina). Ovakvi sastojci karakteristični su za gradove Taza i Fes.^[3]

Slastice

Na kraju obroka češće se poslužuju sezonska voća od deserta, ali postoji i više nacionalnih marokanskih deserta. Tradicionalni desert je "Kaab el ghzal" (Gazelini rogovi) koji se sastoji od lisnatog tijesta punjenog pastom od badema i prelivenog šećerom.^[4] Drugi poznati desert je "Halwa chebakia", kolač od meda, u obliku pereca, koji se prži u dubokom ulju i umače u med te se posipa sezamovim sjemenkama. Halwa chebakia su kolačići koji se jedu tijekom mjeseca Ramazana .

Pića

Štand brze hrane na Djemaa el Fnau

Najpopularnije piće u Maroku je zeleni čaj s mentom. Tradicionalno, pravljenje dobrog čaj od mente u Maroku se smatra vrstom umjetnosti, a ispijanje s prijateljima i obitelji je dio svakodnevno tradicije. Tehnika ulijevanja čaja je toliko važna kao kvaliteta samog čaja. Čaj je popraćeno s tvrdim kockama šećera. Marokanski čajnici imaju dugačke, zakrivljene drške koje omogućavaju da se čaj ravnomjerno sipa u male šolje sa visine. Da bi postigli optimalan okus, čaj sipaju iz dva puta. Marokanci također vole čaj sa mjehurićima, pa ga zato sipaju držeći čajnik visoko iznad malih šalica.

Brza hrana

Prodaja brze hrane na ulicama je dio već duge tradicije, a najbolji primjer je Djemaa el Fna u Marrakechu. Na izboru su najčešće lokalni "Bocadillo", Mozarella, riba (obično tuna) i omlet.

Trgovine koje prodaju mliječne proizvode nazivaju se "Mhlaba" i vrlo su rasprostranjene diljem zemlje. Te mliječne prodavaonice uglavnom nude sve vrste mliječnih proizvoda, sokova i lokalnih delicija kao što su (Bocadillos, Msemen i Harcha).

U kasnim 1990-im, nekoliko internacionalnih fast-food kompanija otvorilo je restorane u većim gradovima.