Cvitović (Slunj)
| Cvitović | |
|---|---|
  Cvitović Cvitović na zemljovidu Hrvatske | |
| Država |  Hrvatska
|
| Županija | Karlovačka |
| Općina/Grad | Slunj |
| Najbliži (veći) grad | Karlovac |
| Zemljopisne koordinate | 45°08′20″N 15°35′50″E / 45.1388889°N 15.5972222°E |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - Ukupno | 362 |
| Stanovništvo (2011.) | |
| - Ukupno | 279[1] |
| Pošta | 47240 |
| Pozivni broj | +385(0)47 |
| Autooznaka | KA |
 Cvitović Cvitović na zemljovidu Hrvatske | |
Cvitović je naselje smješteno 5 km sjeverno od grada Slunja u Karlovačkoj županiji.
Kao administrativna jedinica grada Slunja mjesnom odboru Cvitović pripadaju naselja Cvitović, Donja Glina, Glinsko Vrelo i Marindolsko Brdo.
Povijest
Ovaj kraj nekoć je bio sjedište snažnog i mnogobrojnog plemena Ladihovića (Ladyhovich, Vladyhovych) te je pretpostavka da se i naselje Cvitović nekada zvalo Ladihović. Istočno od Cvitovića, uz staru cestu prema Dalmaciji, na prijelazu preko rijeke Korane nalazi se stari Kremen grad za koji se pretpostavlja da je imanje i grad za obranu plemena Ladihovića. Pleme Ladihovića držalo je zemlje uz obje strane rijeke Korane prema Lađevcu, Slunju, izvoru rijeke Gline i Klokoču te je graničilo sa plemenima klokočkim, smrčkovićkim i stojmerićkim. U plemenu je bilo vlastele koja je držala kmetove, plemića jednoselaca i feudalaca doseljenih iz južnih krajeva Hrvatske. Poglavica plemena hrvatski se zvao "knežinjak", a latinski "sudac". Poglavita vlastela bili su: Fabianići, Nemanići, Herendići, Sankovići, Stipetići, Nikšići ili Mikšići i Cvetovići. Plemenska samostalnost postupno se gasi pod pritiskom moćnih feudalaca Krčkih-Frankopana koji 1442. otkupljuju Kremen grad od Ilke, udovice Domše od Ladihovića. Ovu dinamičnu župu naročito su ugrožavali Turci u 16. stoljeću. Mnogo je ljudi izginulo, umrlo od boleština i gladi, odvedeno u tursko ropstvo i raseljeno u razne krajeve da bi sačuvalo vlastiti život.
U razdoblju od preko 100 godina na ovom području gotovo da i nije bilo civilnog stanovništva. Nakon Bečkog rata (1683.-1699.) ovaj kraj oslobođen je od Turaka te mnogi Ogulinsko-modruški rodovi, kao i rodovi sa šireg područja Generalskog Stola i Bosiljeva u sklopu kolonizacije naseljavaju područje ladihovićkog plemena: Radočaj (92 osobe - 21 obitelj), Turkalj (126-19), Paulić (77-15), Stipetić (47-10), Kučinić (16-3), Mlinac (20-3), Poljak (19-2), Raužan (10-1), Bogović, Šlat.
U prvim desetljećima 18. stoljeća dio obitelji doseljava s područja Dalmacije i Bosne (starosjedioci Hrvati nemuslimani, kojih je bilo po sjevernijem dijelu oko Kozare, Kamengrada, Prijedora, Sanskog Mosta, oko Dubice, Ljubije i Majdana). Može se reći da je naseljavanje ovog područja završeno s krajem 18. stoljeća, a konačnim uređenjem Vojne krajine 1746. Cvitović se našao u sastavu Karlovačkog generalata, Slunjske pukovnije, Lađevačke kumpanije br. 1.
Župa Cvitović
Pleme ladihovićko sakupljalo se u klupe kod župne crkve sv. Nikole u Cvitoviću (Ladihoviću), sagrađene na brdu Brkašica (n/m 361 m). Župna crkva spominje se u sastavu drežničke županije 1344.. U kolovozu 1582. uz Kremen grad Turci razaraju i crkvu od koje ostaje samo zvonik koji je služio za stražarnicu. Posljednji župnik spominje se u Ladihovićima 1574. te je i on valjda doživio propast župe i plemena.
Po oslobađanju od Turaka, Cvitović je od 1720. uz Blagaj i Lađevac u sastavu slunjske župe, od koje se odvaja i postaje samostalna župa 1790.. Prvi župnik nakon obnove župe bio je Joakim von Stauber (1792) koji je pripadao redu pavlina. Cvitovčani su dozidali k starom tornju crkvu koja je služila za župnu. Više je puta dograđivana i popravljana. Tek 1905. za župnika Fabeka izgrađena je današnja župna crkva. Tijekom Domovinskog rata, crkva je zbog lociranosti na vidnom mjestu, često bila meta velikosrpskih granata 1991.
Nakon okupacije slunjskog područja u studenom 1991. i progona gotovo cjelokupnog katoličkog življa, pobunjeni Srbi su ju zapalili 18. ožujka 1992.. Nakon vojno-redarstvene operacije Oluja i povratka stanovništva, obnavljana je od 1996. do 2001.
Kapela sv. Valentina pokraj župnog stana spominje se 1842. Gradili su je seoski majstori u vremenima oskudice te su radovi izvedeni nekvalitetno. U derutnom je stanju i čeka temeljitu obnovu. Župni stan sagrađen je 1764.. Zub vremena ga je nagrizao i bio je u derutnom stanju sve do 1989. kad je temeljito obnovljen. Za vrijeme srpske agresije opustošen je te je opet obnovljen nakon povratka 1995. godine.
Župa je u sastavu slunjskog dekanata i Gospićko-senjske biskupije. Prema statističkim podacima župe za 2006. u istoj je 957 katolika (959 stanovnika) u 348 obitelji. Od 13. listopada 2009. župom upravlja vlč. Antonio Čutura.
Stanovništvo
Po popisu stanovništva 2001. samo naselje Cvitović ima ukupno 362 stanovnika (182 muška i 180 ženskih).
Prema dostupnim podacima kretanje broja stanovnika u naseljima mjesnog odbora Cvitović bilo je sljedeće:
| 1830. | 1857. | 1869. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1961. | |
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Cvitović | 371 | 618 | 546 | 593 | 577 | 597 | 473 | 511 | 572 | 539 |
| Marindolsko Brdo | 134 | 132 | 172 | 143 | 177 | 174 | 133 | 155 | 162 | 179 |
| Glinsko Vrelo | 171 | 182 | 177 | 222 | 218 | 226 | 163 | 197 | 212 | 230 |
| Donja Glina | 142 | 119 | 130 | 149 | 145 | 147 | 99 | 128 | 135 | 110 |
Prema popisu stanovništva 2011. godine naselje je imalo 279 stanovnika.[1]
Kretanje broja stanovnika 1857.-2011.[1]
- Po popisu iz 2001. godine smanjeno izdvajanjem naselja Donja Glina, Glinsko Vrelo, Gornje Taborište i Marindolsko Brdo.
Po popisima 1981. i 1991. sadrži podatke za naselja Donja Glina, Glinsko Vrelo, Gornje Taborište i Marindolsko Brdo.
Društva
Izvori
- Franz de Paula Julius Fras: Cjelovita topografija karlovačke vojne krajine,
- Radoslav Lopašić: Uspomena na put u Slunjsku krajinu,
- Radoslav Lopašić: Gradovi oko Kupe i Korane,
- Hrvoje Salopek: Ogulinsko-modruški rodovi,
- Milan Radeka: Kordun u prošlosti,
- Mile Bogović: "Mostovi" - godišnjak slunjskog dekanata (tekstovi).
Vanjske poveznice
| |||||||
.gif){kind=link}