Tinjac

Tinjac ili liskun.

Biotit.

Tinjac ili liskun je slojeviti silikat ili filosilikat. Kristalna struktura tinjaca im se sastoji od troslojnih paketa. Gornji i donji sloj pojedinoga paketa izgrađen je od tetraedara, a međusloj sadrži oktaedre M(O,OH)₆. U sredini oktaedara nalaze se kationi (M) magnezija, željeza ili aluminija, kisikovi su ioni na vrhovima tetraedara, a OH^– ioni u međuprostorima. Između paketa su kationi natrija, kalija ili kalcija, sa ili bez molekula vode. Simetrija im je monoklinska s pseudoheksagonskim habitusom. Tinjci su bezbojni, žuti, zeleni, smeđi ili crni, mekani, savršeno se kalaju duž plohe (001), listići mogu biti elastično savitljivi ili kruti, što ovisi o jakosti veze između slojeva. Vrlo su rašireni u prirodi u genetski različitim stijenama: kao eruptivi, pegmatiti, metamorfiti, klastični sedimenti.

Podjela

Važniji su članovi grupe:

• biotit, K(Fe,Mg)₃[Si₃AlO₁₀](OH,F)₂, najvažniji tinjac, crne je boje; njegov je varijetet lepidomelan, u magmatskoj i metamorfnoj sredini s ulogom petrogenoga minerala, koji ne sadrži magnezij, nije dielektrik;
• muskovit,KAl₂[Si₃AlO₁₀](OH,F)₂, svijetlih je boja, u tankim listićima, proziran, pojavljuje se u magmatitima i škriljevcima;
• flogopit,KMg₃[Si₃AlO₁₀](OH,F)₂, smeđe boje, kontaktno metamorfan (skarn);
• lepidolit (litijski tinjac), KLi_1,5Al_1,5[Si₃AlO₁₀](OH,F)₂, u kojem litijev ion zauzima oktaedrijske položaje; crvenkaste je boje, nađen je u pegmatitima obogaćenima rijetkim zemljama i u grajzenima;
• cinvaldit (litijski tinjac), K(Li,Fe,Al)₃(AlSi₃O₁₀)(OH,F)₂, blijedoljubičaste do žućkaste boje, nađen je u grajzenima i pegmatitima;
• paragonit, monoklinski tinjac, NaAl₂[Si₃AlO₁₀](OH)₂, bezbojan do blijedožut, mekan, sastojak škriljevaca, filita i gnajseva.

Slike

Muskovit. Flogopit. Lepidolit . Paragonit.

Izvori

Nedovršeni članak Tinjac koji govori o geologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Minerali