Rimski upravitelji Dalmacije

PREUSMJERI Predložak:Wikipoveznice

Na spomen rimske vlasti na našim prostorima većina nas se sjeti velikog ustanka kojeg su vodila dva Batona. Pri pregledavanju povijesti našeg prostora obično se fokusira na izgradnju rimskih kolonija i općenito na municipije i kolonije rimskog carstva. Važan je faktor i strateška važnost ovog prostora koja će se najbolje pokazati za vrijeme «Velike krize 3. stoljeća». No upravo je ta važnost prostora dala presudnu ulogu pri odabiru upravitelja rimskih provincija na ovim prostorima, a među njima je bilo mnogo energičnih ljudi koji su ostavili dubok trag u povijesti i to ne samo ovog prostora nego povijesti čitavog carstva. No naravno bilo je i onih o kojima jedva da ima spomena. Iako je velikoj većini rimskih prokonzula kao i ostalih činovnika raznih rangova bilo najvažnije napuniti svoj džep i što bolje urediti vlastitu vilu te «nabaviti» što više umjetnina ipak su neki od upravitelja ostavili brojne spomenike o rimskoj arhitekturi i ostalim djelatnostima. Ovo se isčitava najbolje u činjenici da je na hrvatskom prostoru ostalo mnogo kulturno-povijesne baštine iz rimskog perioda. Iako su se granice provincija i njihov broj često mijenjali kroz tijek vladavine Rima i broj upravitelja je bio golem, slabo su pokriveni literaturom. To je zato što se izvori pri opisu «ilirskih» careva i časnika često fokusiraju na utjecaj tih osoba na samu Italiju dok je djelovnje u provincijama stavljeno u drugi plan (osim ako se ne opisuje neki presudni događaj).

Događanja u predrimsko i ranorimsko doba na hrvatskim prostorima

U 3. stoljeću prije Krista javljaju se prve ilirske države. Na ilirskom se prijestolju izmjenjuju Monunije, Mitil i Pleurat iz plemena Ardijejaca koji vlada prostorom od Krke na sjeveru do Epira na jugu, uključujući i srednjodalmatinske otoke. Za njegova sina Agrona (240-230) država se širi, a jedino se Isa od grčkih gradova u Jadranskom moru uspjela oduprijeti Agronu. 230. u ratu između Ilira i Epira Iliri donose pobjedu a Agron se po predaji od oduševljenja toliko napio da je umro.Nakon smrti Agrona prijestolje je zauzela Teuta koja je regentica svom maloljetnom posinku Pinesu. Teuta potiče gusarenje na što se Isa obrati Rimu (koji još od oko 300. «ima oko» na istočnu obalu Jadrana) za pomoć. Rim šalje poslanstvo koje biva napadnuto te s tim povodom objavljuje Teuti rat. Taj (prvi ilirski) rat trajao je 229. i 228. godine. Rimljani su za pohod otpremili 20 000 pješaka, 2 000 konjanika i 200 brodova. Svojom dvostrukom igrom ističe se Demetrije Farski koji prelazi na Rimsku stranu, a Rim pod svoju zaštitu uzima grčke kolonije. Usprkos početnim neuspjesima Rim je zatekao Teutu pri opsadi Ise te ju teško porazio nakon čega je ona pobjegla u Risan. 228. sklopljen je mirovni ugovor prema kojem Teuta silazi sa prijestolja koje je dano Pinesu koji vlada uz pomoć strica Skerdilajde. Iliri nisu smjeli ploviti južno od Lisa (Lješa) sa više od dva nenaoružana lemba i trebali su platiti odštetu. Grčke su kolonije došle pod zaštitu Rima. 1.7. Gnej Fulvije Centumal slavi pomorski trijumf nad Ilirima (prvi zabilježeni). Demetrije Farski dobiva na upravu dio države. Demetrije Farski odlučuje se na neprijateljstvo sa Rimljanima, a Histri njegovi novi saveznici pljačkaju rimske brodove te se sa 221. na 220. vodi prvi histarski rat. 220. 40 Skerdilajdinih brodova i 50 Demetrijevih plovi južno od Lješa i pljačkaju grčke gradove. To izazviva drugi ilirski rat te Rimljani zauzimaju Dimale (Demetrijevo uporište) te varkom Far kojemu je nakon pljačke i razaranja ipak dozvoljeno da se obnovi kao grčki grad. Demetrij Farski bježi sa već pripremljenim brodom na Makedonski dvor. 215. potiće Filipa 5. da uđe u savez sa Hanibalom što ovaj i čini. 214. pogiba u opsadi Mesene. Iliri postaju Rimski saveznici te sa njima ratuju protiv Makedonaca. 183. odvija se 2. histarski rat no on završava tako da se rimska vojska predvođena Markom Klaudijem vraća u Italiju zbog izbora. 178./177. odvija se treći Histarski rat. Tada je razrušen Nezakcij, a poginuo je i kralj Epulon.170/169. u trećem ilirskom ratu rimska vojska pod vodstvom pretora Lucija Anicija pobjeđuje kod Skadra Gencija, ilirskog kralja koji tada odstupa sa prijestolja. To je kraj nezavisnog iliskog kraljevstva. 155. Publije Kornelije Scipion Nasika zauzima Delminij i tako slama moč Delmata. 119. Rimljani ratuju u Panoniji koja je već preko 150 godina pod jakim keltskim utjecajem. Zauzimaju Segestiku, a nakon toga i Salonu inače Delmatsku luku.100. Rimljani konačno zaposjedaju Istru i Pulu. 78.-76. Delmati dižu ustanak i Rimljani zauzimaju tadašnji glavni Delmatski grad Salonu koja postaje oppidum civium Romanorum 59. Za upravitelja Ilirika postavljen je Gaj Julije Cezar (59.)

Podjele Ilirika:

27.pr. Kr.: Ilirik
107. po Kristu: Gornja i Donja Panonija; Dalmacija
185. po Kristu: Gornja i Donja Panonija; Dalmacija i Liburnija
297. po Kristu: Prva Panonija, Valerijska Panonija, Savska Panonija, Druga Panonija; Dalmacija, Valerija Prevalitana
5. st po Kristu: Karneola, Medija, Liburnija, Prva Panonija, Valerijska Panonija, Savska Panonija, Druga Panonija, Dalmacija Prevalitana

Rimski upravitelji

Gaj Julije Cezar

Gaj Julije Cezar (rodio se 100. godine prije Krista, ubijen 44.) rimski je političar i vojnik. Jedna je od najvažnijih figura u transformaciji rimske republike u carstvo. Njegovo osvajanje Galije i prva invazija na Britaniju povećali su znatno ugled i veličinu rimske države. 58. godine Gaj Juljije Cezar dobiva od Senata na upravu Cisalpinsku Galiju i Ilirik. Njemu je od puno većeg značenja bila Galija jer je bio u strahovitim dugovima. U historijografiji su zabilježena dva njegova posjeta Iliriku, ali se ne zna da li su bili stvarni ili je Cezar u tim periodima samo rješavao pravne i pol. Sukobe. 57.-56. se datira prvi njegov posjet Iliriku. Tada potvrđuje Isejcima i Traguranima te Epetijanima prava koja uživaju kao davni prijatelji i saveznici Rimskog naroda, a koja su ugrozili Salonci (ulomak pravorijeka pronađen u Saloni). Cezarovim zauzimanjem prvi gradovi u Iliriku (Pola, Salona, Narona, Epidaur) dobivaju status kolonija. 54. se datira drugi Cezarov dolazak u Ilirik kada je navodno došao sa vojskom intervenirati protiv Pirusta, jednog od najjužnijih ilirskih plemena koje je teroriziralo susjede. «Cezar dolazi u Ilirik da i ove narode obiđe i da upozna ove zemlje» Cezar, O galskom ratu 3,7. 53. je ubijen Kras, a 49. Cezar prelazi Rubikon (Alea iacta est). Tada počinje građanski rat u kojem Cezar pobjeđuje. U Iliriku se odigralo nekoliko bitaka između Pompejevih snaga i Cezarovih. Godine 49. Cezarove snage su poražene kod otočića Sv. Marko; početkom 47. Gabinije (Cezarov vojskovođa) teško poražen od Delmata. Pompejeve snage 47. opsjedaju cezaru vjernu Salonu i Epidaur. Tada su poraženi, a Isa prima brodovlje zbog čega će biti kažnjena i ustrojena na rimski način. Rimljani ratuju protiv Delmata 45. na 44. te su zauzeli nekoliko gradova i dio Delminija, no povlače se zbog zime. Osokoljeni Cezarovom smrću 44.godine, Delmati napadaju i zauzimaju Salonu. Drugim trijumviratom Ilirik je pripao Augustu koji će ponovno dovesti cijeli Ilirik pod Rimsku vlast.

Gnej Bebije Tamfil Vala Numonijan

Pravim imenom Gneius Baebius cnei filius Tamphilus Vala Nvmonianvs bio je italski monetarni službenik kojeg je posvojio Gnej Bebije Tamfil. Nakon uspona po rimskim službama između 27. i 25. imenovan je prokonzulom Ilirika. Za njegovo doba izgrađen je antički Jader te je on patron grada i «graditelj» foruma. Ime mu je 1984. pronađeno na jednom zdencu u Zadru, a prije toga spominjao se na jednom natpisu u Rimu pronađenom 1862. godine. U Zadru je pronađen i jedan kip iz tog razdoblja za koji se smatra da prikazuje upravo Valu.

Publije Kornelije Dolabella

Nakon ustanka uvidio je Tiberije da je Ilirik prevelik za jednog čovjeka, pa je podijeljen na dva dijela (gornji i donji tj. južni i sjeverni). Gornjim Ilirikom vladao je Dolabella, a donjim Junius Blaesus. 16. godine nakon odlaska Juniusa Blasesusa Ilirik je ujedinjen u jednu provinciju pod Dolabellom. On je upravljao od 14. do 20. godine, a najznačajniji je po tome što je gradio ceste (izgradio ih je pet iz Salone prema unutrašnjosti). Puno je davao i dalmatinskim gradovima pa je u Epidauru podignut natpis u slavu upravitelja Dolabelle. . Uređeno je i sudstvo (tri okruga Skardona, Narona, Salona), te je napravljena prva karta . 14. je osnovana kolonija Bigeste kod Ljubuškog. Rimska kolonija u Poreču osnovana je 20. godine po Kristu.

Lucije Aruncije Skribonijan

Lucije Aruncije Skribonijan bio je rimski upravitelj pokrajine Dalmacije od 40. do 42. godine. Najznačajniji je po tome što je nakon smrti cara Kaligule poslao dopis caru Klaudiju da odstupi sa prijestolja. Imao je potporu mnogobrojnih senatora i vitezova. Svojim je dvjema legijama kojima je upravljao obećao da će obnoviti republiku. No republikanstvo je tad već bilo prošlost te ga njegove legije nisu slijedile pa je nakon 5 dana pogubljen. Dvije legije su dobile naslov Claudia Pia Fidelis zbog vjernosti caru. 69. one napuštaju Dalmaciju koja postaje «provincija bez oružja» što je znak stabilnosti i mira.

Hadrijan

Publius Aelius Traianus Hadrianus bio je rimski car od 117. do 138. godine. Najpoznatiji je po Hadrijanovom zidu u Velikoj Britaniji. Bio je unuk Trajanove tete, te ga je nakon očeve smrti (oko 85.) usvojio Trajan. Rođen je 76. godine blizu današnje Seville u Španjolskoj. Kao mladić bio je vrsan poznavatelj grčkog jezika i književnosti. Bio je atenski arhont i građanin Atene. Bio je tribun u 2. legiji, kasnije vojskovođa (legat) u Gornjoj Panoniji. Nakon toga je postao konzul pokrajine. Godine 107. u Panoniju upadaju Sarmati no on ih uspijeva odbaciti. Carem je postao 117. godine. Tada sarmatska plemena ponovno napadaju Panoniju ali ih car i upravitelj Marcije Turbon zaustavljaju. Privremeno je objedinjeno vojno zapovijedništvo panonije i Dakije. Uskoro poslije toga konačno se raspoređuju rimske snage; 3 legije u gornjoj i 1 u donjoj Panoniji. Car Hadrijan 124. na povratku sa istoka posjećuje Panoniju, a 133. promiče Mursu na rang kolonije. 138. upravitelj Gornje Panonije Tit Haterije Nepot sa vojskom je na pohodu protiv germanskog plemena Kvada. Godine 129. povlači se iz Mezopotamije i nakon najvećeg uspona carstva slijedi razdoblje defanzive. Grade se i učvršćuju golemi limesi. Car umire 138. godine.

Lucius Artorius Castus

Lucius Artorius Castus živio je u drugoj polovici drugog stoljeća poslije Krista. On je bio vrlo vješt i sposoban vojni zapovjednik. Ono što znamo o njemu uglavnom dolazi sa sarkofaga pronađenog u Podstrani. Bio je centurion u trećoj galskoj legiji, a na kraju karijere prefekt šeste Victrix legije, koja je bila još od 122. smještena u Britaniji. Tamo se proslavio pri čuvanju Hadrijanova zida i gušenju nekih manjih pobuna. Tamo je postao toliko legendaran ,da povijesnčar Kemp Malone (1924.) smatra da je on Arthur. No, ta teorija slabo «drži vodu», jer je saksonska invazija Britanije bila na koncu 5 st. Na tu temu je snimljen nedavno i film Kralj Arthur. Nakon što se povukao iz vojske dodijeljena mu je provincija Liburnija na upravu.

Marcus Aurelius Commodus Antoninus

Marko Aurelije Komod Antonin pravim imenom Lucius Aelius Aurelius Commodus bio je sin Marka Aurelija i posljednji car dinastije Antonina. S njim završava faza "pet dobrih careva" jer je Komod od strane mnogih smatran najgorim rimskim carem uz bok Nerona i Kaligule. Vladao je od 180. do 192. godine. Bio je brutalan i smatran psihički nestabilnim. Upropastio je toliko Rimsku ekonomiju da se nikad nije oporavila. Bio je vješt strijelac i dobar borac te je često sam sudjelovao u gladijatorskim borbama (trošeći po milijun serstecija za svako svoje pojavljivanje). Imao je incestuozan odnos sa sestrom te mu je glavna ljubavnica (pored harema od 300 muškaraca i žena) bila rođakinja koja ga je dala ubiti tako da ga je u bazenu zadavio profesionalni hrvač. Promijenio je ime Rima, senata, vojske i mjeseci, davajući im imena po sebi. Smatrao se božanstvom i nasljednikom Herakla (često se tako i prikazivao). Nakon smrti senat ga se odrekao, ali je njegovu rehabilitaciju potaknuo Septimije Sever zbog zahvalnosti kući Antonina. Jedina mu je svijetla strana bila što nije progonio kršćane. Otac Marko Aurelije dao je svom sinu najbolje moguće pripreme za vrijeme kad je trebao vladati. U tu svrhu bio je i upravitelj Panonije, no on je potpuno razuvjerio oca i u svom kratkom i razvratnom životu upropastio Rim. On je imenovao Septimija Severa upraviteljem Panonije. Komodov je «image» korišten i u popularnoj kulturi tako da se javio u nekoliko videoigara te u filmu "Gladijator" (koji se ne drži puno povijesnih činjenica ali dobro ocrtava razvratnog Komoda kojeg je maestralno utjelovio Joaquin Phoenix).

Septimije Sever

Septimije Sever rođen je 11.04. 146. godine u Leptis Magni JI od Kartage u današnjoj Libiji. Umro je 04.02. 211. godine u Eboracumu (York) u Britaniji. Za cara je okrunjen 09.04. 193. Iako je potjecao iz obitelji nižega ranga 172. Marko Aurelije postavlja ga za senatora, a 190. je postao konzul. Sljedeće je godine Komod povjerio Septimiju Severu upravu nad Panonijom i dvjema legijama. Nakon smrti Pertinaksa 193. na nagovor svojih trupa carem se proglašava Septimije Sever. Nakon toga je krenuo na Italiju, ali je zavladao cijelim područjem tek 197. kad je maknuo i zadnjeg pretendenta na carsko prijestolje. Pobijedio je Parte, vječite rivale na istoku i zavladao sjevernom Mezopotamijom. Raspustio je pretorijansku gardu i napunio Rim sa 50 000 vjernih vojnika stacioniranih unutar i izvan grada. Progonio je mnoge senatore radi zavjere ili korupcije te sa senatom nikad nije imao dobre odnose. Iako je Rim pretvorio u državu sa jakom vojnom diktaturom bio je popularan u narodu jer je zaustavio katastrofu započetu Komodovim vladanjem. Progona kršćana je bilo no nije ih poticao sam car nego prokonzuli udaljenijih pokrajina. Za panoniju je vladavina Septimija Severa bila dobra stvar. Vinkovci su unaprijeđeni u status kolonije, a razvio se i Sisak koji postaje vrlo važno novčarsko središte (povećavaju se kapaciteti kovnice). Taj grad je iz nepoznatog razloga imao i veliko značenje za cara pa je dobio pridjev septima. Grad se širi i dobiva nove reprezentativne zgrade, a cijeloj je Panoniji udahnut nov život.

Dion Kasije Kokcejan

Rođen je u Niceji u Bitiniji. Rimski je povjesničar koji je nam je ostaviom mnogo opisa Ilira i njihovih susjeda. Bio je upravitelj Smirne, afričkih provincija i Dalmacije (od 224. do 226.) za vrijeme vladavine Aleksandra Severa.

Galerije

Kad je car Dioklecijan zavladao carstvom proveo je korijenite promijene. Sebe je divinizirao i proglasio «dominus et dei». Podijelio je carstvo na četiri djela i to na dva kojima su vladali augusti i na dva kojima su vladali njihovi budući nasljednici cezari. Galerije je na upravu dobiio Ilirik rodnu pokrajinu cara Dioklecijana. Proslavio se osvajanjima na istoku (najveći domet carstva na istok). Završio je sa progonima kršćana i izdao edikt o toleranciji 311. godine pred smrt. Nije bio popularan kod Rimljana jer je kao porijeklom dačanin pokazivao elemente revanšizma naspram Rimljana. Prema opisu bolesti izgleda da je umro od raka. U vrijeme njegove vladavine ilirikom gradi se Dioklecijanova palača, i stvara se zajednica kršćana u Poreču. Podijelio je Panoniju na 4 i Dalmaciju na 2 dijela (glavni gradovi:Savarija, Siscija, Pečuh i Sirmij; te Salona i Skadar). Poboljšava se i vojna situacija.

Marcijan

Marcijan je bio porijeklom iz Dalmacije i njom je vladao praktički samostalno u periodu 454-468. Bio je prijatelj vojskovođe Aetija koji je ubijen 454. te je Marcijan iskazao poštovanje i poslušnost caru. 468. dobio je poziv da mora braniti Sisciliju, ali je tamo mučki i izdajnički ubijen.

Julije Nepot

Rođen 430. godine Julije Nepot bio je posljednji legitimni car Zapadnog rimskog Carstva. On je bio oženjen za nećakinju Bizantskog cara. On je bio upravitelj Dalmacije i nakon turbulentnih događanja 474. bio je proglašen za rimskog cara. Za pomoćnika je uzeo nelojalnog Oresta. On je postavio svog sina za cara (Romul Augustul) i protjerao Julija Nepota u Dalmaciju. Odoakar je srušio 476. posljednjeg cara ZRC-a i proglasio ostrogotsko kraljevstvo. Bizantski je car priznavao i Julija Nepota i Odoakara. Odoakar je čak i izrađivao novac sa Nepotovim likom, ali izgleda da je Nepot počeo kovati urotu protiv Glicerija kojega je i svrgnuo sa vlasti te ga je ovaj dao pogubiti. 480. Nepota su ubili vlastiti vojnici. On je cijelo vrijeme pokušavao okupiti zadnja uporišta rimskog carstva, no njegovom je smrću stavljena «točka na i» propasti rimskog carstva (zapadnog). Njegov je nadimak nepos (nećak) otud nepotizam, protekcija onih koji su nekome u rodu pri odabiru funkcija.

Zaključak

Prostor Ilirika bio je vrlo važan u doba Rimskog carstava. Ova pokrajina susjedna Italiji, bila je od velike strateške važnosti. Dovoljna je bila njena blizina, no tu je bio blizu i limes, te se trebalo zaštititi od barbara. Važnost Ilirika očita je u tome što je nekoliko careva bilo ilirskog porijekla, a nekoliko ih vršilo upraviteljsku dužnost, bilo u Dalamciji, bilo u Panoniji. Upravo su ti upravitelji (konzuli, prokonzuli, pretori itd.) imali presudnu važnost. Nažalost, pokrivenost izvorima je mala i fokusira se onda kad opisuje nekog cara iz Ilirika ili kad je na ovim prostorima «gusto». Na kraju bih istaknuo da su upravitelji upravo oni najzaslužniji za širenje antičke kulture u doba Rimskog Carstva. U pravilu, Zapadno Rimsko Carstvo je i umrlo u Dalmaciji, jer je tamo vladao i umro posljednji legitimni rimski car.

Literatura

Marin Buovac: O natpisnoj građi rimskih amfteatara na prostoru istočnojadranske obale / On the inscriptions of Roman amphitheatres in the Eastern Adriatic seaboard, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, Vol. 105, No. 1, 2012.