Ukapljeni zemni plin

Ovom članku ili dijelu članka dio teksta nije posložen po redu riječi u rečenici koji je u hrvatskom jeziku. U rečenicama treba posložiti riječi kako ih se govori u hrvatskom jeziku.

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

U međunarodnom prometu, kratica za ukapljeni zemni plin je LNG, prema engleskom nazivu liquefied natural gas ("ukapljeni prirodni plin").

Ukapljeni zemni plin ili ukapljeni prirodni plin (UPP) je pročišćeni zemni plin rashlađivanjem pretvoren u tekuće stanje, radi lakšeg prijevoza.

Ukapljeni prirodni plin zauzima oko 1/600 volumena prirodnog plina u plinovitom stanju. Bez mirisa, bez boje, netoksičan je i nekorodira. Opasnosti su gorivost, smrzavanja i gušenja.

Ukapljenje se obavlja u LNG-terminalima. Proces ukapljivanja uključuje uklanjanje pojedinih komponenti, kao što su prašina, otrovni plinovi, helij, voda i teški ugljikovodici, što bi moglo izazvati poteškoće u daljnjem korištenju. Prirodi plin tada je sažet u tekućinu na približno atmosferski tlak (maksimalni tlak pri prijevozu je oko 25 kPa/3.6 psi) tako da je hlađen na oko -162 ° C (-260 ° F).

Smanjenje volumena čini ga mnogo ekonomičnijim za prijevoz na duge relacije gdje cjevovodi ne postoje. Gdje prijenos prirodnog plina cjevovodima nije moguć ili ekonomičan, može se prevoziti posebno dizajniranim LNG brodovima tj. LNG tankerima. Tankeri za prijevoz LNG-a mogu biti dugi i preko 300 metara, a minimalna dubina vode mora biti više od 12 metara kad su potpuno puni. Također ti tankeri moraju imati dvostruku oplatu i specijalno su dizajnirani da podnose niske temperature LNG-a.

LNG se uglavnom koristi za prijenos prirodnog plina do tržišta, gdje je ponovno prebačen u plinovito stanje i distribuira se cjevovodima prirodnog plina. Može se koristiti u vozilima na prirodni plin, iako je uobičajeno da vozila koriste komprimirani prirodni plin. Njegovi relativno visoki troškovi proizvodnje i potreba da ga se pohrani u skupim kriogenim spremnicima spriječilo je njegovu široku primjenu u komercijalnim aplikacijama. Gustoća LNG-a je otprilike 0,41 kg /L do 0,5 kg / L, ovisno o temperaturi, tlaku i sastavu, a u odnosu na vodu, 1,0 kg / L.

Toplinska vrijednost ovisi o izvoru plina koji se koristi i o procesu koji se koristi prilikom uplinjavanja plina. Najveća toplinska vrijednost LNG-a procjenjuje se na 24 MJ / L. Najniža toplinska vrijednost LNG-a je 21 MJ / L ili 635 BTU/ft3. Radi usporedbe različitih goriva za grijanje vrijednost je također poznata kao gustoća energije izražavana u MJ / L ili ekvivalent galonu benzina izražene u BTU/ft3. Gustoća energije LNG-a je 2,4 puta veća od CNG-a (komprimirani prirodni plin) što ga čini ekonomičnim za prijevoz prirodnog plina u obliku LNG-a brodom.

Proizvodnja

Prirodni plin plasiran u LNG postrojenja biti će tretiran uklanjanjem vode, sumporovodika, ugljikova dioksida i drugih komponenti koje će se smrznuti (npr. benzen) pod niskim temperaturama potrebne za pohranu. LNG obično sadrži više od 90% metana. Također sadrži male količine etana, propana, butana, neke teže alkane i dušik. Proces pročišćivanja može biti konstruiran tako da daje gotovo 100% metana. Jedan od rizika LNG-a je (RTP) „a rapid phase transition explosion” koji se javlja kada hladan LNG dođe u dodir s vodom.

Najvažniji dio infrastrukture potreban za proizvodnju i transport LNG-a je LNG tvornica koje se sastoji od jednog ili više LNG train-a (LNG train je izraz koji se koristi za opis postrojenja koja obavljaju ukapljivanje i pročišćavanje u LNG tvornici) od kojih je svaki samostalna jedinica za ukapljivanje plina. Najveći LNG train nalazi se u Kataru. Tvornica Qatargass II ima dva LNG train-a, a svaki od njih kapacitet proizvodnje od 7,8 mmtpa.

LNG se ukrcava na brodove i dostavlja do terminala za uplinjenje, gdje se LNG ugrijava i pretvara u plin. Terminali za uplinjenje su obično povezani s merežom za pohranu i cijevovodima za distribuciju prirodnog plina do lokalnih tvrtki za distribuciju ili nezavisnih elektrana.

Informacije za tablicu su preuzete od US Energy Information Administration.

Naziv postrojenja	Lokacija	Zemlja	Datum početka rada	Kapacitet (mmtpa)	Korporacija
Qatargas II	Ras Laffan	Qatar	2009	7.8
Arzew GL4Z		Algeria	1964	0.9
Arzew GL1Z		Algeria	1978	upgraded
Arzew GL1Z upgrade		Algeria	1997	7.9
Skikda GL1K		Algeria	1972	upgraded
Skikda GL1K Ugrade I		Algeria	1981	upgraded
Skikda GL1K Ugrade II		Algeria	1999	6.0
Lumut 1		Brunei	1972	7.2
Bontang A-B		Indonesia	1977	expanded
Bontang A-D		Indonesia	1986	expanded
Bontang A-E		Indonesia	1989	expanded
Bontang A-F		Indonesia	1993	expanded
Bontang A-G		Indonesia	1998	expanded
Bontang A-H		Indonesia	1999	22.6
Point Fortin		Trinidad and Tobago	1999	expanded	Atlantic LNG
Point Fortin expansion		Trinidad and Tobago	2003	9.9	Atlantic LNG
	Damietta	Egypt	2004	5.5	Segas LNG
	Idku	Egypt	2005	7.2
Bintulu MLNG 1		Malaysia	1983	7.6
Bintulu MLNG 2		Malaysia	1994	7.8
Bintulu MLNG 3		Malaysia	2003	3.4
Bonny Island		Nigeria	1999	expanded
Bonny Island		Nigeria	2003	9.5
Northwest Shelf Venture	Karratha	Australia	2009	16.3
Withnell Bay	Karratha	Australia	1989	upgraded
Withnell Bay	Karratha	Australia	1995	Upgraded (was 7.7)
Sakhalin II		Russia	2009	9.6.
Yemen LNG	Balhaf	Yemen	2008	6.7
Tangguh LNG Project	Pappua Barat	Indonesia	2009	6.7
Qatargas I	Ras Laffan	Qatar	1996	upgraded (was 4.0)
Qatargas I upgrade	Ras Laffan	Qatar	2005	10.0
Qatargas III		Qatar	2010	7.8
Rasgas I and II	Ras Laffan	Qatar	1999	6.6
Qalhat		Oman	2000	7.3
Das Island I		United Arab Emirates	1977	expanded
Das Island I and II		United Arab Emirates	1994	5.7
TOTAL		WORLD	1990	50
TOTAL		WORLD	2002	130
TOTAL		WORLD	2007	160

Najveći svjetski izvoznici (crvena boja) i uvoznici (plava boja) LNG

Trgovina

Terminali za primanje LNG-a postoje u otprilike 18 zemalja, to uključuje Indiju, Japan, Koreju, Tajvan, Kinu, Belgiju, Španjolsku, Italiju, Francusku, Veliku Britaniju, SAD, Čile i Dominikansku Republiku. Planovi za izgradnju LNG terminala postoje u Argentini, Brazilu, Urugvaju, Kanadi, Grčkoj, Ukrajini.

U 2004. LNG čini 7% svjetske potrošnje prirodnog plina. Globalna trgovina LNG-a povećavala se 7.4% godišnje u razdoblju od 1995.-2005., a očekuje se da će i narednih godina znatno rasti u postotku od 6.7 godišnje do kraja 2020.

Do sredine devedesetih godina LNG potražnja je koncentrirana na sjeveroistoku Azije – Japan, Koreja i Tajvan.

Do kraja 2007. postojalo je 15 zemalja koje su izvozile LNG i 17 koje su ga uvozile. Tri najveća LNG izvoznika 2007. su Katar (28 MT), Malezija (22 MT) i Indonezija (20 MT), dok su tri najveća LNG uvoznika Japan (65 MT), Južna Koreja (34 MT) i Španjolska (24 MT). Trgovina LNG-om povećana je s 140 MT-a u 2005. na 172 MT –a u 2008., a prognozira se povećanje na otprilike 300 MT-a u 2012.

Općenito

LNG (liquified natural gas) je skraćenica za ukapljeni prirodni plin. Razlog porasta upotrebe, a s time i prijevoza, su višestruki. Njegove najčešće spominjane prednosti nad ostalim energentima (naftom najviše) su:

znatno manje onečišćenje okoliša

gorivo visoke ogrijevne moći

moguće velike rezerve nalazišta ispod 1000 m

LNG je smjesa plinova koja se pri temperaturi i tlaku okoline nalazi u plinovitom stanju. U smjesi dominira metan, a nalazimo još u manjim postocima i etan, propan i butan. Metan je po svom kemijskom sastavu zasićeni ugljikovodik sa jednim atomom ugljika i četiri atoma vodika kemijske oznake CH . Svojstva metana su:

temperatura samozapaljenja 585°C

kritični tlak 46 bar

gustoća ukapljenog metana 425kg/m³

vrelište -161,5°C

granica eksplozivnosti pri okolnom tlaku 5,24% ; 14,2%

Vidi još

• Ukrcaj i iskrcaj ukapljenog plina LPG i LNG

Vanjske poveznice

• Nove LNG tehnologije
• Što je LNG?
• Ukapljeni zemni plin i njegova sigurnost

Nedovršeni članak Ukapljeni zemni plin koji govori o kemiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.