Toma Bebić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 27865 od 8. kolovoza 2021. u 08:38 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Toma Bebić
Datoteka:Toma Bebić.jpg
Rođen/a6. studenog 1935.
Umro/umrla4. veljače 1990.
Žanr/ovidalmatinska šansona
pjesništvo
slikarstvo
performans

Toma Bebić (Split, 6. studenog 1935.Split, 4. veljače 1990.),je bio hrvatski svestrani umjetnik. Bavio se glazbom, poezijom, sastavljanjem aforizama i slikarstvom. Najpoznatiji je ipak po nekonvencionalnim skladbama u kojim izražava romantičarsku zaljubljenost u prirodu, pokazujući nesklonost prema tehnološkom napretku. U kreativnom radu gajio je prostodušan pristup neopterećen akademskim normama.

Životopis

Obavljao je razne vrste zanimanja. Radio je kao mornarički dočasnik, nastavnik pa tajnik škole, novinar u Nedjeljnoj Dalmaciji i Vjesniku, inspektor SUP, sudski pljenitelj, mehaničar, pomorski strojar i još mnogo toga. Porijeklom je iz Muća. U umjetničkim područjima bio je glazbenik, slikar, kantautor, pjesnik, aforističar, performer.[1] Kako sam kaže u svojoj autobiografiji, mijenjajući različite interese nikako nije mogao postati ono što je želio, ili kako je rekao u svom aforizmu: "Do mrvice znanja kroz tisuću zvanja".

Bio je anarhist i humanist. Sve što je radio bilo je prožeto ljubavlju prema čovjeku, prema prirodi i prema životu. Sve to pomiješano s njegovim posebnim i originalnim humorom.

Knjiga aforizama "Volite se ljudožderi" sastavljena od njegovih prijašnjih neobjavljenih knjiga, rukopisa i zvučnih zapisa, objavljena je nakon njegove smrti, a promovirana je i prodavana u WC-u restorana Bellevue. U cjelosti je objavljena prva knjiga poezije U sakatu vremenu te druga pjesnička zbirka Tata-rataata-bum. Zbirka je izašla 1984., ali je nastala mnogo ranije, 1979., i bila je posvećena Međunarodnoj godini djeteta. Tada je Bebić, u povodu otvaranja Mediteranskih igara u Splitu, osmislio recital "Djeca Mediterana" u kojem je kombinirao klapsko pjevanje, rock i disco elemente.

Dobitnik je prve nagrade na međunarodnom glazbenom festivalu u Solingenu 1973., s pjesmom "Čovjek koji se smije".[2] S protekom vremena, njegova dva vrlo popularna albuma iz 1975. "Volite se ljudožderi" i 1980. "Oya Noya" postaju sve popularnija, a mnogi hrvatski umjetnik je u njegovoj karakterističnoj lirici i glazbi pronašao inspiraciju . Ispod Bebićeve kabanice izašla su mnoga današnja splitska glazbena, pjevačka i spisateljska imena i projekti, a jedan od njih je i Feral Tribune. Njegove novinske kartice u Nedjeljnoj Dalmaciji predstavljaju začetak tog budućeg splitskog satiričkog lista.

Poznata splitska hip-hop grupa TBF u šali koja sadrži mnogo istine kaže da skraćenica u imenu znači "Toma Bebić Fan".

Poznato je da je bio iskusan i educiran travar, smatrajući da se može prevenirati svaki oblik raka, osim plućnog, ako se pravovremeno liječi. Nažalost, bio je u pravu, i 4. veljače 1990. Toma Bebić je umro od raka pluća.[3]

Njegov je pjesnički rad akademski vrjednovala hrvatska komparativistica Helena Peričić.[4]

Diskografija

  • Leute moj
  • Nevera
  • Tu-tu auto, vrag ti piz odnija
  • Nije gotovo kad je gotovo, nego kad ja rečem da je gotovo
  • Marčelina
  • Smoči svoj...
  • Devizna balada
  • Čovik koji se smije
  • Dioklecijan
  • Neznanom pomorcu
  • Lanternista
  • Nosač br.21
  • Barba Filina lula
  • Oya Noya
  • Pjesnikova smrt
  • Priča agava
  • Tajna mora
  • Sjećanje
  • Ča smo na ovom svitu
  • Za moj raj pitajte mene
  • Ulica puna smijeha
  • Umra nan je kapitan
  • Kaleto moja draga

Singlovi 1973. – 1979.

  • " Nije gotovo kad je gotovo..."/"Tu-tu auto, vrag ti piz odnija!", 1973., Jugoton
  • "Ča smo na ovon svitu"/"Ljubavni refren(instr.)", 1973., Jugoton
  • "Nevera"/"Leute moj"1974., Jugoton
  • "Marčelina"/"Kaleta", 1974., ZKP RTZLJ
  • " U korican stare matrikule"/"Kapetan", 1979., PGP RTB

LP albumi

  • " Volite se ljudožderi 1.1.", 1976., Jugoton[5]
  • "Oya-noya!", 1980., Suzy [6]
  • pojavio se na nekoliko kompilacijskih LP-ova od 1970. do 1979.

Izvori

Literatura

Helena Peričić, “ 'Gdje je otišlo svjetlo nakon što sam okrenuo prekidač /?/' (Prilog počecima tzv. akademskog vrednovanja pjesništva Tome Bebića)”, u: Helena Peričić, Deset drskih studija (o književnim pitanjima, pojavnostima i sudbinama), Naklada Bošković, Split, 2011., str. 128-141.

Vanjske poveznice