Bazilika sv. Marije Velike
Bazilika svete Marije Velike (tal.: Basilica di Santa Maria Maggiore) antička je katolička bazilika u Rimu, građena u starokršćanskom stilu. Jedna je od četiri velike ili papinske bazilike koje su se nekad označavale, zajedno s Bazilikom Sv. Lovre izvan zidina, pet "patrijarhalnih bazilika" Rima, povezana s pet drevnih patrijarhalnih sjedišta kršćanstva (Pentarhija). Ostale tri papinske ili velike bazilike su: bazilika sv. Petra, bazilika sv. Ivana Lateranskog i bazilika sv. Pavla izvan zidina.
Po legendi iz 13. stoljeća, u noći 3. kolovoza 352. Gospa se ukazala tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu. U tom ukazanju naredila im je da joj u čast izgrade crkvu na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Snijeg je pao 5. kolovoza na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka. Papa Liberije je osobno obilježio granice buduće bazilike, te po njemu nosi i naziv Liberijanska bazilika. Naknadno ju je preuredio papa sv. Siksto III., te je, u spomen Efeškog sabora (na kojem je donesena dogma o Marijinom Bogomajčinstvu), posvetio Presvetoj Bogorodici.
U njoj su, između ostlaih, i grobovi sv. Jeronima te sv. pape Pija V., te najstariji prikaz (mozaik) Gospe Snježne iz 1308. Zvonik ove bazilike najviši je od svih zvonika rimskih crkava.
Izvori
- Gospa Snježna Pristupljeno 25. travnja 2013.
Vanjske poveznice
- Santa Maria Maggiore (engl.)