Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Geostacionarni satelit

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 275634 od 1. studeni 2021. u 07:12 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Dva geostacionarna satelita na istoj putanji.
Meteorološki satelit (geostacionarni satelit) METEOSAT 8, poznat i kao MSG 1.

Geostacionarni satelit (grč. γη (Gea): Zemljakasnolat. stationarius: koji miruje) je umjetni Zemljin satelit koji se giba sinkrono (istodobno) s okretanjem Zemlje oko svoje osi, pa se čini da miruje iznad određene točke na ekvatoru. Satelit se u ravnini ekvatora giba po takvoj kružnoj stazi da je trajanje njegova obilaska oko Zemlje jednako trajanju okretaja Zemlje oko svoje osi (23 sata, 56 minute, 4 sekunde), uz jednak smjer gibanja (od zapada prema istoku). To se postiže pri brzini satelita od 3 074 m/s i visini od 35 780 kilometara, a takva se putanja (orbita) naziva geostacionarnom putanjom (katkad i geosinkronom, iako se razlikuju). Iz tog je položaja vidljiva približno trećina Zemljine površine pa ju je cijelu moguće pokriti sa samo 3 umjetna satelita, što geostacionarnu putanju čini osobito pogodnom za smještaj telekomunikacijskih i meteoroloških satelita. Prvi geostacionarni satelit bio je Syncom-3, američki telekomunikacijski satelit lansiran 1964. [1] Geostacionarna i geosinkrona orbita ograničeni su resurs zbog čega se telekomunikacijski operateri zapisuju kod Međunarodne telekomunikacijske unije za slobodni orbitalni utor komunikacijskih satelita.[2] Komunikacijske i meteorološke satelite često se stavlja u geostacionarne orbite. Razlog je što zemaljske satelitske antene koje komuniciraju s njima ne moraju se okretati da bi ih pratili, nego su stalno usmjerene ka istoj točci na nebu, onoj gdje su sateliti.[3]

Geosinkrona orbita (GSO) kao i geostacionarna orbita (eng. geostacionary orbit 'GEO') su orbite iznad Zemlje na visini od 35 786 poklapajući se s Zemljinim sideričkim rotacijskim razdobljem. Velika poluos svih geosinkronih i geostacionarnih orbita je 42 164 km. Geosinkrona i geostacionarna orbita razlikuju se po tome što objekt u geostacionarnoj orbiti je točno iznad ekvatora, dok u geosinkronoj orbit može ići sjevernije i južnije da bi pokrio više Zemljine površine. [3]

Meteorološki satelit

Podrobniji članak o temi: Meteorološki satelit

Dva su osnovna tipa meteoroloških satelita, od kojih se jedan koristi satelitima u polarnoj orbiti, a drugi geostacionarnim satelitima. Geostacionarni sateliti tipa GOES, GMS i METEOSAT na visini od približno 36 000 kilometara iznad ekvatora neprestano (kontinuirano) snimaju stanje Zemljine atmosfere i Zemlje u nekoliko spektralnih područja svakih pola sata. Takvih 6 umjetnih satelita u razmaku od 60 zemljopisnih duljinskih stupnjeva opasuju cijelu Zemlju, a slike koje šalju postale su sastavnim dijelom svakodnevne analize i prognoze vremena te uz praćenje vremenskih promjena omogućuju i otkrivanje područja nastajanja opasnih tropskih ciklona, uragana i tajfuna. Europska svemirska agencija ESA lansirala je dosad 7 satelita METEOSAT, koji pretražnim radiometrima daju slike u vidljivom i infracrvenom dijelu spektra. Godine 2002. lansiran je MSG1, satelit METEOSAT druge generacije, koji svakih 15 minuta prizemnim postajama na čak 12 spektralnih područja neprestano šalje znatno veći broj podataka o stanju atmosfere nego li dosadašnji METEOSAT.

Izvori

  1. geostacionarni satelit, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.
  2. (eng.) Space Legal Issues Louis de Gouyon Matignon: Orbital slots and space congestion , 8. lipnja 2019. (pristupljeno 7. veljače 2020.)
  3. 3,0 3,1 (eng.) Space Legal Issues Louis de Gouyon Matignon: Orbital slots and space congestion , 8. lipnja 2019. (pristupljeno 15. veljače 2020.)