Budislavićev pravovjerni zavod

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 259126 od 26. listopada 2021. u 22:29 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Budislavićev pravovjerni zavod (Collegium Orthodoxum Budislavum) je crkveni zavod za odgoj klerika, đaka Trebinjsko-mrkanske biskupije u Dubrovniku. Osnovnu glavnicu za Zavod oporukom od oporukom od 1. siječnja 1606. u Dubrovniku je ostavio tada još samo liječnik Toma Budislavić Natalis, koji je nakon nepunih pola godine postao trebinjski biskup. Početnu glavnicu, velikih 7.470 srebrnih dukata stekao je od liječenja kraljeva i sultana. Namijenio je novac odgoj sjemeništaraca Trebinjske biskupije i za gradnju zavoda u Dubrovniku. Novac je položio u talijanskim bankama (Napulj, Ankona, Rim). Taj je budući zavod trebao odgajati klerike, đake Trebinjske biskupije. Obvezao je Bratovštinu sv. Roka da bude izvršiteljica oporuke. U dodatcima oporuke, vidjevši da ne dobiva kamate na glavnicu u napuljskoj banci, ovlastio je 1607. Svetu Stolicu raspolagati njegovim dobrima i dok je živ i poslije njegove smrti. Također je odredio u oporuci da u budućem Zavodu zauvijek rektori budu samo njegovi nasljednici u spomenutoj biskupiji. Premda su stoljeća prošla dok je trebinjska biskupija došla do te ostavštine, i što je mali dio dobila tek 1990. (33 tisuće maraka), [1][2] zavod je otvoren.

Zavod je otvoren 29 godina poslije Budislavićeve smrti, 1637. godine. Ovo sjemenište Trebinjske biskupije imalo je 6 sjemeništaraca s učiteljem i rektorom, biskupom trebinjskim. Prvih godina nije bilo sređeno zbog nesuglasica između bratovštine sv. Roka, trebinjskog biskupa i dubrovačkog nadbiskupa, prema izjavi dubrovačkog nadbiskupa 1640. godine. Situacija se nije mnogo popravila ni poslije, jer biskup fra Antun Primović, 17. ožujka 1676. izvijestio je Propagandu da je sjemenište još u njegovo doba "nauzgor", a pitomce sjemeništa i rezultate njihova školovanja opisao je niskim ocjenama. [3]

Izvori

  1. Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (9). Nevesinjski župnici, duhovna zvanja iz župe, znamenitiji Nevesinjci; (Izvor: Ivica Puljić, Tisuću godina Trebinjske biskupije, Sarajevo, 1988.; Ratko Perić, Da im spomen očuvamo, Mostar, 2000.) 25. studenoga 2009. (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
  2. Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Župnikov pozdrav svećenstvu i narodu, 15. kolovoza 2008. (pristupljeno 18. lipnja 2017.)
  3. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, No.47 studeni 2005. Pijo Mate Pejić: Dva biskupa iz reda franjevaca, str. 230-231 (pristupljeno 18. lipnja 2017.)

Vanjske poveznice