Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Povijest Kiribatija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 258541 od 26. listopad 2021. u 06:06 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Gilbretski ratnici s oružjem načinjenim od zubi morskoga psa.
Poštanska marka iz 1939. s likom britanskog kralja Đure V. i motivom Gilbertovih otoka.

Povijest Kiribatija predstavlja povijest otočja Kiribati, danas samostalne države, od prapovijesti do danas. Iako se smatra kako su otočje prvi naselili mikronezijski narodi prije više od 3 000 godina[1], najstariji arheološki nalazi koji svjedoče o naseljenosti kiribatskog prostora potječu iz 1300. godine, u vrijeme prodora melanezijskih i polinezijskih naroda.

Početkom 17. stoljeća, većinski narod I-Kiribati dolazi u doticaj s prvim europskim istraživačima. Prvi Europljanin koji je posjetio neki od kiribatskih otoka bio je portugalski pomorac u službi Španjolskog Carstva, Pedro Fernandes de Queirós. On je 1606. otkrio koraljne otoke Butaritari i Makin, koji je prozvao Buen Viaje (Dobro putovanje).[2] Britanski pomorac Thomas Gilbert otkrio je 1788. otočje koje je po njemu prozvano Gilbertovim otočjem.

Naseljavanje je započelo tek nakon 1837., a 1892. Velika Britanija uspostavila je protektorat nad 16 atola u otočju Gilbert i 9 otoka Ellice. Godine 1916. otočje je postalo britanska kolonija Gilbert i Ellice, a postupno je obuhvatila i dio Linijskog otočja, a 1937. i Otočje Phoenix. Budući da je SAD zahtijevao otoke Kanton i Enderbury unutar Otočja Phoenix, 1939. nad njim je uspostavljena britansko-američka uprava.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, otočje je bilo pod japanskom okupacijom, a nakon što je 1943. oslobođeno, obnovljena je britanska uprava nad otočjem Gilbert i Ellice te na većem dijelu Linijskog otočja, na kojem su pokuse s nuklearnim oružjem 1957. i 1958. izvodili Velika Britanija, a kasnije (1962.) i SAD.[3] Otočje Ellice izdvojilo se 1975. pod nazivom Tuvalu, te je neovisnost ostvarilo tri godine kasnije.

Otočje Gilbert steklo je autonomiju potkraj 1976. te s većim dijelom Linijskog otočja ostvarilo neovisnost 12. srpnja 1979. pod imenom Kiribati. Za prvoga predsjednika izabran je Ieremia Tabai. U rujnu 1979. SAD je sporazumno odustao od zahtjeva za otočjem Phoenix i priznao ga Kiribatiju, a sporazum je ratificirao čeitiri godine kasnije. Iste godine Kiribati proglašavaju isključivi gospodarski pojas u širini od 200 milja. Članicom Ujedinjenih naroda postaju 1999. godine.

Izvori

  1. Barrie Macdonald, Cinderellas of the Empire (engl.), IPS, Sveučilište Južnog Pacifika, 2001., str. 1
  2. H.E. Maude, Španjolska otkrića u sreidšnjem Pacifiku: studija identiteta (engl.), Glasnik za polinezijsku povijest, 68 (4): 284–326.
  3. Hrvatska enciklopedija natuknica: Kiribati, www.enciklopedija.hr (pristupljeno 3. lipnja 2017.)
Sadržaj