Buretsu
- PREUSMJERI Predložak:Infookvir monarh
Buretsu (jap.武烈天皇, ぶれつてんのう, Buretsu-tennō), (2. godina cara Ninkena/498. - 8. dan 12. mjeseca 8. godine cara Buretsua /506.). Bio je 25. japanski car [1] prema tradicijskom brojanju.[2]
Ne može se neki točni nadnevak pridijeliti njegovom vladanju, a konvencijski se uzima da je vladao od 498. do 506. godine.[3], a prema japanskim izvorima, od 12. mjeseca 11. godine cara Ninkena do 8. dana 12. mjeseca 8. godine cara Buretsua.
Rođen kao Ohatsuse no Wakasazaki no Mikoto (小泊瀬稚鷦鷯尊). Najstariji[4] je sin cara Ninkena [5] kojeg je dobio s caricom Kasugom no Ōiratsume. U 7. godini Ninkenova carevanja imenovan je za krunskog kraljevića. Buretsu je imao jednu suprugu, bez carskih potomaka.[4]
Buretsuov ondašnji naslov izgleda da nije bio tennō, jer većina povjesničara smatra da taj naslov nije uveden sve do vladavina cara Tenmua i carice Jitō. Vjerojatnije je da je bio Sumeramikoto ili Amenoshita Shiroshimesu Ōkimi (治天下大王), što u prijevodu na hrvatski znači "veliki kralj koji vlada pod nebesima." Kao drugi mogući naslov kojim ga se oslovljavalo jest "Veliki kralj Yamatoa." (ヤマト大王/大君 - Yamato ōkimi).
Buretsuova palača nalazila se u Hirotaka no Miya no Hasse.[4]
Buretsu je bio na zlu glasu po ubijanju ljudi. Loše je vladao. Kad je velikog carskog savjetnika hegurija Matorija no Ō-omija koji je bio savjetnik petorici careva ubio Ōtomo Kanamura no Muraji, Buretsu je stao na stranu Kanamuri, koji je poslije postao veliki carski savjetnik.[4] Neki povjesničari vjeruju da je car Keitai začetnik nove dinastije, pa je prema njima Buretsu posljednji car prve zabilježene japanske dinastije.[6]
Pravo mjesto Buretsuova groba nije poznato.[1] Tradicijski ga se štuje u šintoističkom spomen-svetištu (misasagiju) u Nari.
Uprava japanskog carskog dvora ovu lokaciju drži za Buretsuov mauzolej. Formalno je poznat kao Kataoka no Iwatsuki no oka no kita no misasagi.[7]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Uprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): 武烈天皇 (25)
- ↑ Varley, Paul. (1980). Jinnō Shōtōki, str. 117-118; Brown, Delmer M. (1979) Gukanshō, str. 260; Titsingh, Isaac. (1834). Annales des empereurs du japon, str. 31. na Google knjigama
- ↑ Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, str. 43.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 Brown, Delmer M. (1979) Gukanshō, str. 260
- ↑ Aston, William George. (1998). Nihongi, Vol. 1, pp. 393-398.
- ↑ Aston, William. (1998). Nihongi, Vol. 1, str. 393–407.
- ↑ Ponsonby-Fane, str. 419.
Literatura
- Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. OCLC 448337491
- Batten, Bruce Loyd. (2006). Gateway to Japan: Hakata in war and peace, 500-1300. Honolulu:University of Hawaii Press. ISBN 0-8248-2971-9/ISBN 978-0-8248-2971-1; ISBN 0-8248-3029-6/ISBN 978-0-8248-3029-8; OCLC 254764602
- Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). Gukanshō: The Future and the Past. Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-03460-0; ISBN 978-0-520-03460-0; OCLC 251325323
- Nippon Gakujutsu Shinkokai (1969). The Manyōshū: The Nippon Gakujutsu Shinkokai Translation of One Thousand Poems. New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-08620-2
- Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
- Titsingh, Isaac. (1834). Nihon Odai Ichiran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Royal Asiatic Society, Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland. OCLC 5850691
- Varley, H. Paul. (1980). Jinnō Shōtōki: A Chronicle of Gods and Sovereigns. New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-04940-4; ISBN 978-0-231-04940-5; OCLC 59145842
- 소진철. (2008). 백제무령왕의세계: 왕의세상은해양대국·대백제 (Paekche Muryŏng Wang ŭi segye: wang ŭi sesang ŭn haeyang taeguk tae Paekche). Seoul: 주류성. ISBN 89-6246-010-6/ISBN 978-89-6246-010-0; ISBN 9788962460100 OCLC 310625141
