Impedancija

Impedancija (njem. Impedanz; engl. impedance, prema lat. impedire: smetati, priječiti) može značiti:

• električna impedancija, u elektrotehnici (oznaka Z), je ukupan električni otpor u krugu izmjenične struje, vektorski zbroj djelatnoga (omskoga) električnoga otpora R i prividnoga (imaginarnoga) električnoga otpora (ili reaktancije), koji je razlika induktivnoga električnog otpora R_L i kapacitivnoga električnog otpora R_C. Jednaka je recipročnoj vrijednosti admitancije, odnosno količnik je efektivnih vrijednosti električnog napona i struje. Mjerna jedinica impedancije jest om (Ω).
• impedancija u akustici je dio naziva četiriju veličina: akustičke impedancije (mjerna jedinica: Pa s m^–3), specifične akustične impedancije, karakteristične akustičke impedancije (Pa s m^–1) te mehaničke impedancije (N s m^–1).
• mehanička impedancija, u mehanici, je omjer između sile koja uzrokuje vibracije i odziva mehaničkog sustava.
• fiziološka impedancija, u fiziologiji, je električni otpor tkiva toku izmjenične struje. Impedancija tkiva ovisi o njihovim različitim svojstvima, u prvome redu o prožiljenosti. Zato mjerenje tkivne impedancije može dati korisne podatke o promjenama u tim tkivima. Impedancija se ponajviše rabi pri procjeni funkcije dišnog i krvožilnoga sustava (impedancijska pletizmografija). Prilagođivanje akustičkih impedancija značajno je i u fiziologiji sluha, jer tvorbe u srednjem uhu (bubnjić i slušne košćice) prilagođuju impedanciju zraka u vanjskom uhu impedanciji tekućine u unutarnjem uhu. Budući da se akustičke impedancije zraka i vode znatno razlikuju, bez te bi se prilagodbe izgubio velik dio zvučne energije.