Radimir, istaknuta obitelj Hrvata iz Dobrote[1] koja je uz dobroćanske obitelji Dabčevića, Dabinovića, Ivanovića, Kamenarovića, Tripkovića i druge obilježila društvenu i gospodarsku povijest svojih matičnih sredina širega područja istočnoga Jadrana i Sredozemlja.[2] Nekad su bili najbrojnije bratstvo u Dobroti.[3]
Bratstvo Radimir bilo je najbrojnije i najbogatije u Dobroti početkom 19. stoljeća. Posjedovali su 24 kuće od Ljute do Kotora. Dali su najviše kapeana. "Krivi palac" u Dobroti dobio je današnji oblik zahvaljujući kapetanu Antonu Božovu Radimiru. Tad je ova barokna palača pripadala obitelji Radimir.[4] Palača Radimiri (Jabuka) kategorizirana je kao kulturno dobro III. kategorije.[5]
Kroz povijest su dali preko dvjesta pomoraca. Posjede su imali u Dobroti i Tivtu.[6] Ističe se Antun Božov Radimir (1760.-1833.) kapetan, trgovac, brodovlasnik, mecena i Božo Antonov Radimir (1738.-1766.), vitez sv. Marka. Antun Božov Radimir je sufinancirao izgradnju nove crkve sv. Mateja u Dobroti i dao sredstva da se sagradi kapela sv. Antuna i poklonio je mramorni oltar te pozlaćeni relikvijar.[7] Još su se isticali vitez Božo Radimir (1738.-66.), Krsto Radov Radimir (1766.-1832.), nosilac Legije časti stečene u doba Napoleona te Filip Tripov (1828.-1901.), nositelj diplome ruskog crnomorskog zapovjedništva tijekom Krimskog rata, 1854. godine.[4] Danas je poznati pripadnik obitelji Zoran Radimir, najveći kolekcionar materijalnih i kulturnih dobara Dobrote. Njegova je etnografska zbirka otvorena za širu javnost 2012. godine kao privremeni stalni postav u obiteljskoj crkvici sv. Mihaila u Dobroti,[1][8] gdje se nalazi obiteljska kapela Radimira.[9][10] Radimiri su dali slikara Dragutina (Draga) Radimira Dobroćanina, koji je oslikao kameni oltar kapele Gospe od Karmela iz 1874. na kapetanskom groblju crkve sv. Eustahija u Dobroti.[3]
Pokraj crkve sv. Eustahija u Dobroti napravljeno je kapetansko groblje, na kojem su pored bratstava Ivanovića, Ivanovića-Moro, Tripkovića, Dabinovića, Kosovića, Marovića, Vulovića, Pasinovića i Petrovića pokopani i Radimiri.[11]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Glas Koncila Branimir Stanić: Formula koja obnavlja čovjeka i kulturu: pastoral ljepote, 30. rujna 2012. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ Lovorka Čoralić, Maja Katušić. Gente di mare della nazione bochese – bokeljske tartane i mletačka vojno-pomorska intervencija u Africi 1766. godine. Povijesni prilozi (0351-9767) 32 (2013), 45; 283-311
- ↑ 3,0 3,1 Hrvatski glasnik rujan 2013. Antun Tomić: Kapetansko groblje, str. 51 (pristupljeno 5. rujna 2016.)
- ↑ 4,0 4,1 (crnogorski) Palate u Boki Kotorskoj - Dobrota, bokabay.info, pristupljeno 26. kolovoza 2016.
- ↑ (crnogorski) Općina Kotor DUP Dobrota, str. 38 (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ Radio Tivat RADIMIR, KAMENAROVIĆ . Anita Mažibradić- "Tivat kroz stoljeća- mjesto kmetova i gospodara", Donja Lastva 2015. (projekat Hrvatskog nacionalnog vijeća Crne Gore, finansiran od Fonda za zaštitu i ostvarivanje prava manjina Crne Gore) (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ Kotorska biskupija Don Ante Dragobratović: Dobrota – Sv. Matej (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ Radio Dux Radio Dux: Otvorena etno zbirka obitelji Radimir u Dobroti, 6. srpnja 2013. (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ (crnogorski) Općina Kotor DUP Dobrota (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ (crnogorski) MANS — Mreža za afirmaciju nevladinog sektora GUP Dobrota (pristupljeno 26. kolovoza 2016.)
- ↑ Hrvatski glasnik rujan 2013. Antun Tomić: Kapetansko groblje, str. 49 (pristupljeno 5. rujna 2016.)