Pampulha

PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Pampulha je područje Belo Horizontea osam kilometara od centra grada; jedinstven primjer grada-vrta stvorenog od 1942. – 1944. godine sa sjajnim istoimenim umjetnim jezerom i modernim vilama, te sjajnom crkvom sv. Franje Asiškog (Igreja de Sao Francisco de Assis); djelo suradnje arhitekta Oscara Niemeyera, urbanista Roberta Burle Marxa i drugih inovativnih brazilskih umjetnika. Tu se nalaze ekološki i zoološki park, te stadion Atletico Mineira, poznat kao Mineirão, najveći stadion u državi Minas Gerais, u čijem kompleksu je i dvorana Mineirinho, najveća u Brazilu.

Panorama Pampulhe sa dvoranom Mineirinho u prvom planu

Pampulha je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 2016. godine kao „moderni kompleks postignut smjelom uporabom betona spajajući arhitekturu, hortikulturu i kiparstvo u skladnu cjelinu. Također, odražava utjecaje lokalnih tradicija, brazilske klime i prirodnog okoliša na modernu arhitekturu”^[1].

Tadašnji gradonačelnik Belo Horizontea, Juscelino Kubitschek želio je razviti područje sjeverno od grada, zbog čega je angažirao mladog i već poznatog arhitekta Oscara Niemeyera koji je dizajnirao skup zgrada oko umjetnog jezera Pampulhe, uključujući kasino, dvoranu za ples, jedriličarski i golf klub, te hotel. Pampulha je otvorena 16. svibnja 1943., u nazočnosti predsjednika Getulia Vargasa^[2]. Kasino je kasnije postao Umjetnički muzej Pampulhe 1957. god.

Pampulha je znamenitost koja je snažno utjecala na povijest urbanizma, između ostalog izgled brazilske prijestolnice, Brasilije, koje je djelo istih autora.