Ljubica Štefan
Ljubica Štefan (Prilep, 1921. - Zagreb, 17. ožujka 2002.), bila je hrvatska povjesničarka. Publicističke i znanstvene radove iz suvremene povijesti počela je objavljivati tek krajem 1980-ih godina. Dobitnica je izraelskoga priznanja Pravednik među narodima.[1]
Životopis
Ljubica Štefan rođena je 1921. godine u Prilepu. Osnovnu školu i gimnaziju pohađala je u raznim hrvatskim mjestima. Maturirala je u Krku 1939. godine. Studij je započela na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1939. godine, a završila 1949. godine u Beogradu, gdje diplomirala slavistiku. Kao profesorica slavistike radila je u Beogradu, Kosovu i Vojvodini.[2]
Drugi svjetski rat provela je kod strica Luje Štefana u Karlovcu. Zajedno su spašavali pripadnike židovskoga naroda za vrijeme ustaške vlasti u NDH za što su oboje od izraelske države, odnosno centra Yad Vashem, 1992. godine, dobili priznanje Pravednik među narodima.[1] Imena su im uklesana na mramornoj ploči na Zidu časti u Vrtu pravednika. Na izričit pisani zahtjev uz njihova imena prvi je puta u memorijalnom centru Yad Vashem uklesan naziv CROATIA.
Na svjetlo dana iznijela je i dokumente o susretu predstavnika Srpske pravoslavne crkve s njemačkim vojnim vlastima kada su im iskazali odanost, a objavila je i dokument o apelu 500 najznačajnijih predstavnika (intelektualaca) srpskog naroda u kojem se Srbe poziva na suradnju s nacistima i borbu protiv komunista i Židova.[2]
Radila je kao profesorica u Bosni, Vojvodini, Kosovu i Beogradu. Živjela je u Beogradu do 1992. godine, kada se vraća u Hrvatsku.
Krajem 1980-ih počinje objavljivati povijesne radove, isprva anonimno, odnosno skrivena iza pseudonima (Edo Bojović)[2], tuđeg imena (Tomislav Vuković) ili nije uopće navedena kao autor već je potpisan glavni urednik (Bojan Korsika, Časopis za kritiku znanosti), zbog opasnosti koja bi joj u Beogradu mogla prijetiti.
- PREUSMJERI Predložak:Nedostaje izvor Poslije dolaska u Zagreb 1992. godine radove objavljuje pod svojim imenom. Objavljivala je u mnogim tjednicima, dnevnim novinama i časopisima (Hrvatsko slovo, Hrvatski obzor, Vjesnik i inima.) te sudjelovala na savjetovanjima i stručnim i znanstvenim skupovima.
Prijepori
- Ljubica Štefan je zastupala prijeporno gledište, koje je prvi objavio dr. Franjo Tuđman u svojim Bespućima, kako je Sabirni logor Jasenovac između 1945. i 1948. godine bio mjesto pogubljenja zarobljenih domobrana, ustaša i drugih neprijatelja tadašnjeg komunističkog režima.[3] Toj teoriji su se dugo protivili neki povjesničari Drugoga svjetskog rata na području bivše Jugoslavije kao i sam muzej u Jasenovcu.[4]
- Drugi prijepor je onaj glede Nikole Tesle i tezi o hrvatskom podrijetlu njegovih predaka čemu se protive neki hrvatski i međunarodni stručnjaci koji govore o njegovom srpskom podrijetlu. Ljubica Štefan tvrdi kako je za boravka u Beogradu vidjela dijelove neobjavljenog Teslinog dnevnika u kojem on govori o hrvatskom podrijetlu svojih predaka. Zapis iz tajnog dnevnika Nikole Tesle objavljen je i u knjizi dr. Petra Vučića Govor Hrvatima o ispravnom putu, na 55. stranici.[5]
Djela
Knjige objavljene anonimno
- Srbija i Albanci. Pregled politike Srbije prema Albancima 1878-1989., "Časopis za kritiko znanosti", Ljubljana, 1989. (Objavljeno u tri djela, kao izvanredni brojevi časopisa br. 126-128. Nije naveden autor, nego samo Bojan Korsika kao glavni urednik.)
- Srpska pravoslavna crkva i Srbija u II. svjetskom ratu, (Objavljeno početkom 1990. kao podlistak u Glasu Koncila. Feljton je, od materijala kojeg je poslala iz Beograda i u dogovoru s njom, priredio i objavio pod svojim imenom Koncilov novinar Tomislav Vuković.)
- Mozaik izdaje, Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1991. (Potpisao Tomislav Vuković.)[6]
- Pregled srpskog antisemitizma, Alatir, Zagreb, 1992. (Pokraj Tomislava Vukovića knjigu potpisuje svojim pseudonimom Edo Bojović.)
Knjige objavljene pod svojim imenom
- Od bajke do holokausta, Ministarstvo vanjskih poslova, Zagreb, 1993. (Objavljeno na hrvatskom i engleskom jeziku. Knjiga obrađuje suradnju Srbije i okupatora u Drugom svjetskom ratu i srpski genocid nad Židovima.)
- Srpska pravoslavna Crkva i fašizam, Globus, Zagreb, 1996.
- Stepinac i Židovi, Croatiaprojekt, Zagreb, 1998.
- El antisemitismo historico de Serbia, Buenos Aires, 1998., (zajedno s Tomislavom Vukovićem).[7]
- Istinom i činjenicama za Hrvatsku, HKZ - Hrvatsko slovo, Zagreb, 1999.
- Mitovi i zatajena povijest, "K. Krešimir" i "Slovo M", Zagreb, 1999.
Poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 (engl.) Righteous Among the Nations Honored by Yad Vashem - Croatia, yadvashem.org, preuzeto 24. siječnja 2017.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Narod.hr, Petar Horvatić: 17. ožujka 2002. umrla Ljubica Štefan – heroina koja je iz Beograda pisala o genocidnim namjerama Srbije, 17. ožujka 2017. (pristupljeno 19. ožujka 2017.)
- ↑ Ljubica Štefan, Poslijeratni Titov logor Jasenovac 1945.-1947./48., preuzeto 4. svibnja 2011.
- ↑ JUSP Jasenovac - Pitaju nas, preuzeto 4. svibnja 2011.
- ↑ Otkrivena tajna strogo skrivanog dnevnika Nikole Tesle, preuzeto 4. svibnja 2011.
- ↑ Stepinac i Židovi, Croatiaprojekt, Zagreb, 1998., ISBN 953-6321-08-4, bilješka o autorici, str. 140.
- ↑ El antisemitismo histórico de Serbia by Vukovic, Tomislav; Stefan, Ljubica, biblioteca.cancilleria.gob.ec, pristupljeno 30. lipnja 2020. (engl.)/(šp.)