Fotometar
Fotometar ili svjetlomjer je mjerni instrument za mjerenje jakosti svjetlosti. Temelji se na uspoređivanju osvijetljenosti neke površine poznatim izvorom svjetlosti i osvijetljenosti koja potječe od nepoznatog izvora. Stariji tipovi fotometara mjere zatamnjenje, udaljavanje ili primicanje izvora koje je potrebno da bi se izjednačila osvijetljenost dviju površina; mjeri se pomoću vizualnog uspoređivanja (vizualni fotometar). Danas su u primjeni samo fotoelektrični fotometri s fotoćelijama osjetljivima na zračenje. Za pouzdana mjerenja važno je točno poznavati ovisnosti osjetljivosti fotoćelije (fotoelementa) o valnoj duljini zračenja. Linearna ovisnost postiže se uporabom prikladnih filtara. Kod fotometrije vrlo slabih izvora koriste se fotoćelije s dodatnim elektronskim sklopom za umnožavanje sekundarnih elektrona kako bi se dobila struja mjerljive veličine. Fotoelektrični fotometri primjenjuju se u astronomskim i meteorološkim ispitivanjima (na primjer u aktinometriji), u kemijskim i fizičkim istraživanjima i analizama (na primjer u kolorimetriji i spektrofotometriji) i drugo. Postoje i fotometri za uspoređivanje svjetlosti različitih boja (heterokromni fotometar).[1]
Fotometrija
Podrobniji članak o temi: FotometrijaFotometrija je grana optike koja se bavi mjerenjem svojstava svjetlosti (svojstava izvora svjetlosti, svjetlosnoga toka i osvjetljenja površina). Povijesna fotometrijska mjerenja obavljana su s pomoću ljudskoga oka, a suvremena fotometrijska mjerenja, iako koriste elektroničke fotometre, prilagođena su osjetljivosti ljudskoga oka. Obuhvaćaju samo onaj dio spektra elektromagnetskih valova koji zamjećuje ljudsko oko, to jest ograničena su na valne duljine od približno 380 do 780 nm. Kako ljudsko oko nije jednako osjetljivo na sve valne duljine vidljive svjetlosti, za svaku se valnu duljinu s pomoću fotometrijskoga ekvivalenta i funkcije osjetljivosti vida određuje ekvivalentna vrijednost standardnog promatrača (prema Međunarodnoj organizaciji za normizaciju ISO). Mjerenjima svojstava cjelokupnoga elektromagnetskoga spektra bavi se radiometrija.[2]
Fotometrijske veličine i mjerne jedinice
| Veličina | Mjerna jedinica | Napomena | ||
|---|---|---|---|---|
| naziv | znak | naziv | znak | |
| Svjetlosna energija | Qs | lumen sekunda | lm⋅s | naziva se i količina svjetlosti |
| Svjetlosni tok | Φs | lumen (cd⋅sr) | lm | naziva se i luminacijski fluks ili svjetlosna snaga |
| Svjetlosna jakost | Is | kandela (lm/sr) | cd | naziva se i luminacijski intenzitet |
| Svjetljivost | Ls | kandela po četvornom metru | cd/m2 | naziva se i luminancija |
| Osvjetljenje | Es | luks (lm/m2) | lx | naziva se i iluminacija |
| Osvijetljenost | Hs | luks sekunda | lx⋅s | naziva se i svjetlosna izloženost ili ekspozicija |
| Svjetlosna učinkovitost | η | lumen po vatu | lm/W | naziva se i luminacijska efektnost |
Objašnjenje
Količina svjetlosti koju točkasti izvor svjetlosti šalje (emitira) u prostor u svim pravcima u jednoj sekundi, naziva se svjetlosni tok ili luminacijski fluks. Opkolimo li točkasti izvor svjetlosti jakosti 1 kandele (cd) kuglom promjera 1 metar (m), onda je količina svjetlosti što prolazi kroz 1 m2 kugle mjerna jedinica za svjetlosni tok i zove se 1 lumen (lm). Prostorni kut koji pripada ploštini od 1 m2 je jedinični prostorni kut i zove se steradijan (sr). Budući da je ploština kugle 4r2π, to je ploština jedinične kugle (r = 1 m) jednaka 4π ili 12,57 m2. Znači kugla polumjera 1 m ima 12,57 steradijana. Prema tome možemo reći: 1 lumen je onaj svjetlosni tok koji daje točkasti izvor svjetlosti od 1 kandele u prostorni kut od 1 steradijana.
Ako izvor svjetlosti šalje svjetlost t sekunda, onda je ukupna količina svjetlosti koju on daje jednaka umnošku vremena:
- [math]\displaystyle{ Q_s= \Phi_s \cdot t }[/math]
Svjetlosna energija mjeri se lumensekundama ili lumen sekundama (lm∙s) ili lumensatima (lm∙ h). Kako izvor svjetlosti jakosti 1 kandela šalje u 1 steradijan tok svjetlosti od 1 lumen, to će kroz ploštinu od 4π = 12,57 m2 slati svjetlosni tok 12,57 lm. Općenito, izvor svjetlosti jakosti (svjetlosna jakost) Is (u kandelama) dati će svjetlosni tok (u lumenima):
- [math]\displaystyle{ \Phi_s= 4 \cdot \pi \cdot I_s }[/math]
a odatle je svjetlosna jakost (u kandelama):[3]
- [math]\displaystyle{ I_s = \frac{4 \cdot \pi}{\Phi_s}\ }[/math]
Primjeri
| Izvor | Svjetlosni tok (lumen) |
|---|---|
| 37 mW bijela LED (svijetleća dioda) | 0,20 |
| 15 mW zeleni laser (532 nm valna duljina) | 8,4 |
| 1 W bijela LED svjetiljka | 25 – 120 |
| Petrolejka | 100 |
| 40 W električna žarulja | 325 |
| 7 W bijela LED svjetiljka | 450 |
| 18 W fluorescentna cijev | 1 250 |
| 100 W električna žarulja | 1 750 |
| 40 W fluorescentna cijev | 2 800 |
| 35 W elektrolučna svjetiljka (ksenon) | 2 200 – 3 200 |
| 100 W fluorescentna cijev | 8 000 |
| 127 W natrijska svjetiljka | 25 000 |
| 400 W halogena žarulja | 40 000 |
Izvori
- ↑ fotometar, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.
- ↑ fotometrija, [2] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.
- ↑ Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.
- ↑ Szokolay, S. V. (2008). Introduction to Architectural Science: The Basis of Sustainable Design (Second ed.). Routledge. str. 143. ISBN 9780750687041. http://books.google.com/books?id=jfISC1m3FqUC&lpg=PA143
- ↑ BeLight. 3. Trendforce. 2010. str. 10–12. http://books.google.com/books?id=Mgrd6ecnBnwC&lpg=PA12
- ↑ Jahne, Bernd (2004). Practical Handbook on Image Processing for Scientific and Technical Applications (Second ed.). CRC. str. 111. ISBN 9780849390302. http://books.google.com/books?id=HcGBWtPF0PUC&lpg=PA111