Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mercury-Redstone BD

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 242302 od 22. listopad 2021. u 15:30 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Mercury-Redstone BD

Lansiranje Mercury-Redstone BD-a
Podaci o misiji
Organizacija NASA
Tip misije pokusni let
Trajanje misije 8 minuta, 23 sekunde
Domet 494 km
Apogej 183 km
Karakteristike letjelice
Tip letjelice lažna kapsula Mercury
Glavni ugovaratelji McDonnell Aircraft
Masa pri lansiranju 1 141 kg
Početak misije
Nadnevak lansiranja 24. ožujka 1961., 17:30 UTC
Raketa Redstone MRLV MR-5
Mjesto lansiranja Cape Canaveral,
Lansirni kompleks 5 (LC-5)
Kraj misije
Nadnevak slijetanja 24. ožujka 1961., 17:08:23 UTC
Navigacija
Predhodna misijaSljedeća misija
Mercury-Redstone 2Mercury-Redstone 3

Mercury-Redstone BD bio je let bez posade unutar američkog programa Mercury. Lansiran je 24. ožujka 1961. s lansirnog kompleksa broj 5 na Cape Canaveralu, Floridi. U misiji je korištena lažna kapsula (šuplja kapsula bez ikakvih funkcija, služi za simuliranje mase koju će raketa nositi) i lansirno vozilo, odnosno raketa Redstone MRLV-5.[1]

Nakon problema koji su nastali tijekom misije MR-2 koja je nosila čimpanzu Hama, bilo je očito da je Redstone trebao daljni razvoj prije nego mu se mogao povjeriti ljudski putnik.

Dr. Wernher von Braun dodao je Mercury-Redstone BD (Booster Development, en. Razvoj pomoćne rakete) na raspored lansiranja između misija MR-2 i MR-3.

Uzrok prijašnjih prekomjernih ubrzanja rakete Redstone bio je servo ventil koji nije pravilno regulirao protok vodikova peroksida u parogenerator. To je pak nadjačalo pumpe za gorivo. Regulator potiska i integrator brzine izmijenjeni su na MR-BD i kasnijim Mercury-Redstone raketama kako bi ih se spriječilo u ponovnom prekoračenju brzine.

Drugi problem koji se pojavljivao u prijašnjim letovima Mercury-Redstonea bile su harmonijske vibracije inducirane aerodinamičkim pritiskom pri vrhu rakete. Kako bi se rješio taj problem, postavljena su četiri ukrućenja pri dnu rakete i 95 kg izolacije primijenjeno je na unutrašnju stijenku gornjeg dijela odjeljka za instrumente Mercury-Redstonea.

U misiji korištena je lažna kapsula Mercury, a raketa za lansiranje kapsule u hitnim slučajevima bila je deaktivirana. Također, letjelica nije imala paket s retroraketama niti pozigradne rakete (rakete koje potiskuju letjelicu u smjeru njenog gibanja).

Misija MR-BD trajala je osam minuta i 23 sekunde. Postigla je apogej od 183 km i domet od 494 km. Maksimalna brzina bila je 8,245 km/h. Maksimalno opterećenje koje je letjelica pretrpjela iznosilo je 11 g (108 m/s²). Nije bilo namjere za razdvajanje rakete Redstone od lažne kapsule Mercury, tako da su zajedno pale nazad i potonule na dno Atlanskog oceana.

Misija MR-BD bila je veoma uspješna, tako da je omogućila let Alana Sheparda na MR-3.

Trivijalnost

U SSSR-u, misija je pogrešno prepoznata kao neuspjeh:

„Zapovjednik je dojavio da Amerikanci 28. travnja planiraju odletjeti u svemir. Rekao sam mu da neće lansirati čovjeka prije nas. 24. ožujka doživjeli su veliki neuspjeh: kapsula "Mercury" nije se uspjela odvojiti s nosača pa je potonula u oceanu.”


Izvori

  1. Loyd S. Swenson Jr., James M. Grimwood, Charles C. Alexander (1966.). "Ovaj novi ocean: povijest programa Mercury - NASA SP-4201". NASA-ino posebno izdavaštvo-4201 u NASA-inoj povijesnom serijalu. str. 7. http://history.nasa.gov/SP-4201/ch10-7.htm Pristupljeno 26. lipnja 2013. 

Vanjske poveznice