Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Josip Antolović (svećenik)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 235147 od 18. listopad 2021. u 03:15 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Josip Antolović (Bistrinci, 4. rujna 1926.Zagreb, 25. svibnja 2008.), hrvatski katolički svećenik, isusovac, duhovni pisac.

Životopis

Josip Antolović rođen je u Bistrincima kraj Belišća, u obitelji Joze i Berte rođ. Mađarević.[1]. Pučku školu završio je u rodnom mjestu. U Zagrebu završava nadbiskupsku gimnaziju i 1944. ulazi u Družbu Isusovu. Studij filozofije i teologije završio je u Zagrebu, a za svećenika ga je 1955. godine zaredio zagrebački nadbiskup Franjo Šeper.

Radio je kao odgojitelj, profesor, duhovnik i rektor u sjemeništima u Dubrovniku, Zagrebu i Splitu. Bio je vicepostulator kauze za beatifikaciju Petra Barbarića. Bio je član Hrvatskog mariološkog instituta i Hrvatskog književnog društva sv. Ćirila i Metoda. Od 1979. do 1982. godine bio je urednik Hrvatskog programa na Radio Vatikanu. Umro je 2008. godine u Zagrebu, a pokopan je u Osijeku.

Djela

Objavio desetak knjiga propovijedi.[2]

Napisao je 800 životopisa svetaca objavljenih u dvanaest svezaka, za svaki mjesec u godini.[2] Životopisi su kasnije objedinjeni u njegovoj najznačajnijoj knjizi Duhovni velikani: sveci Katoličke crkve (1998.).

Članke je objavljivao u brojnim časopisima poput Marije, Glasnika Srca Isusova i Marijina, Glasnika sv. Josipa, Obnovljenog života i Marulića.

Američki biografski institut ga je zbog njegova biografsko-hagiografskoga rada 1996. godine proglasio čovjekom godine.[3]

Izvori

Bilješke

  1. Gradski bilten
  2. 2,0 2,1 Tjedni bilten
  3. Vladimir Lončarević: Katolički oblikovatelji kulture. Biografsko-hagiografsko blago Josipa Antolovića, Glas Koncila, br. 45, 11. studenoga 2018., str. 21.

Literatura