Peraški boj 1654.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 229700 od 17. listopada 2021. u 07:37 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Script error: No such module "Dodaj infookvir". Peraški boj bila je bitka između građana grada Perasta i osmanskih osvajača. [1]

Od 1483. padom Herceg Novog i cijele obale zaljeva do Risna u turske ruke, Perast postaje pograničnim mjestom i unatoč povremenim oslobađanjima okolnih mjesta, perašku povijest tih stoljeća obilježavaju bojevi s Turcima.[1]

Mlečani nisu smatrali Perast najvažnijom strateškom točkom obrane zaljeva, što je za Mletke bio Kotor, Mlečani oko grada ne podižu zidine, već kroz 16. i 17. st. stvaraju obrambeni sustav od 9 kula, od kojih je najznačajnija kula Sv. Križa.[1]

Osmanski gusarski pohod na Perast 1624. ostavio je velika traga u sjećanju Peraštana, zbog čega su se dobro pripremili za sve buduće napade. Novi veliki napad uslijedio je trideset godina poslije.

Odvio se 15. svibnja 1654. u okolici Perasta. Predvodeći 5000 Turaka iz Risna, Mehmedaga Rizvanagić napao je peraške kule. U borbi sa znatno nadmoćnijim neprijateljem Peraštani su se obranili. O odnosu snaga najbolje govori podatak da je grad branilo samo oko 100 vojnika. U boju je poginuo turski zapovjednik Rizvanagić.

Razlog uspjeha Peraštana treba tražiti u tome što su braća Sladoje i Stjepan Stijepović iz Risna uspjeli dan ranije da obavijeste svoga brata Petra Stijepovića koji se nastanio u Perastu o planiranom napadu Turaka.[2] [3] Na boj podsjeća prvi kameni natpis na hrvatskom jeziku u Boki kotorskoj, što ga je dao uklesati u pročelje župne crkve opat, potonji barski nadbiskup, Andrija Zmajević. [1]

Spomen

U spomen na pobjedu gađa se kokota i održava se zavjetna svečanost svake godine. Zaslugom kotorskog biskupa Pavla Butorca ova je svetkovina izdignuta na viši liturgijski stupanj.[1]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Hrvatska revija 1, 2005. Goran Denis Tomašković, Mijo Igor Ostojić: Na vječnoj straži zaljeva
  2. Pavao Butorac, Gospa od Škrpjela - Our Lady of the Rocks, Naklada Gospa od Škrpjela,
  3. Miloš Milošević, Boka Kotorska, Bar i Ulcinj od kraja 15. do kraja 17.vijeka, CID, Podgorica, 2008. godine