Krčki natpis, jedan od najstarijih hrvatskoglagoljskih epigrafskih spomenika (mlađi od Plominskoga natpisa, a stariji od Bašćanske ploče), iz XI. st., pisan hrvatskim jezikom, oblom glagoljicom, no s pokušajem koordiniranja slova, u smjeru razvoja ustavne glagoljice. Na kamenoj su podlozi uklesana imena graditelja benediktinskoga samostana ili crkve: opat Maj, romanskoga imena i slavenski redovnici Radonja, Dobroslav, Rugota (1. se zida ma-, 2. ĵъ opatъ i ra-, 3. donê rugota, 4. dobroslav[ъ]). Natpis je isprva vjerojatno stajao na toj građevini, a sada se nalazi na stubištu kanoničke kuće u Krku. Osobita su paleografska odlika starine: stari trokutni jat, d i v s polukružno izvedenom spojnicom, plitko t, granato m, l jednakih slovnih polja.
Tekst spomenika pisanog glagoljicom glasi:
Prijevod teksta glasi:
Time tekst pokazuje da redovnici već tada nose hrvatska imena. Čuva se u Krku, u zgradi krčkog Caritasa.
Izvori
Literatura
- Josip Bratulić i Stjepan Damjanović, Hrvatska pisana kultura, 1. svezak, 8. - 17. stoljeće, str. 54., ISBN 953-96657-3-6