Roraima (tepui)

Ovom članku ili dijelu članka dio teksta nije posložen po redu riječi u rečenici koji je u hrvatskom jeziku. U rečenicama treba posložiti riječi kako ih se govori u hrvatskom jeziku.

Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.

Roraima iz daljine

litice Roraime

Roraima (španjolski: Monte Roraima [monte roɾaima] je planina, također poznata kao Tepuy Roraima i Cerro Roraima; portugalski: Monte Roraima [mõtʃi ʁoɾɐjmɐ]) je najviši od lanca tepuijskih visoravni u Južnoj Americi : Prvi koji ju je opisao bio je engleski istraživač Sir Walter Raleigh 1596. godine. Njeno 31 km² područje :156 sastoji se od stijena koje se uzdižu 400 metara. Planina također služi kao tromeđa Venezuele (kojoj pripada 85% njezina teritorija), Brazila (5%) i Gvajane (10%) :

Planina Roraima leži na gvajanskom štitu u jugoistočnom kutu Venezuele, 30.000 km² velikom Nacionalnom parku Canaima i tvori najviši vrh Gvajane između gvajanskog gorja. Planine u obliku stola se smatraju jednim od najstarijih geoloških formacija na Zemlji, datirajući prije otprilike dvije milijarde godina u prekambrij.

Najviša točka Gvajane i najviša točka brazilske države Roraima leže na ovoj visoravni, ali Venezuela i Brazil imaju veće planine po drugim mjestima. Trostruka granična točka je na 5°12'08" sjeverne zemljopisne širine te 60°44'07" zapadne zemljopisne dužine, ali najviša točka planine je Maverick rock (2810 metara), na južnom kraju visoravni i potpuno unutar Venezuele.

Flora i fauna

Vegetacija na Roraimi

Mnoge od vrsta koje se nalaze na Roraimi ne postoje nigdje drugdje osim na toj visoravni Biljke kao što su bacač biljaka (Heliamphora), Campanula (zvončić), a rijetki Rapatea vrijesak obično se nalaze na strminama i vrhu Kiša pada gotovo svaki dan u godini. Gotovo cijela površina vrha je goli pješčenjak, sa samo nekoliko grmova (Bonnetia roraimœ) i prisutnim algama : Niska i oskudna vegetacija također se nalazi u malim , pješčanim močvarama koje prošaraju stjenoviti vrh : Većina hranjivih tvari koje su prisutne u tlu bujice odnesu preko ruba, formirajući neke od najviših vodopada na svijetu.

Postoje mnogi primjeri jedinstvene faune vrhu brda Roraima. Oreophrynella quelchii, obično naziva Roraimska grmska krastača, je dnevna krastača koja se obično nalazi na otvorenim površinama stijena i grmovitom području. To je vrsta krastača iz obitelji Bufonidae. Vrsta je trenutno na popisu ranjivih, i postoji potreba za povećanjem poduke među turistima kako bi bili svjesni važnosti ne stupanaj u kontakts tim životinjama u divljini. Praćenje zatvorene populacije je također potrebno, posebno jer ova vrsta je poznata samo na jednom mjestu. Vrsta je zaštićena u Monumento Natural Los tepuyes u Venezueli, i Parque Nacional Monte Roraima u Brazilu.

Kultura

Davno prije dolaska europskih istraživača, planina je imala poseban značaj za domorodce tog kraja, i nalazi se u središtu mnogih njihovih mitova i legendi. Pemon i Kapon rodom iz Gran Sabana u jugoistočnoj Venezueli, vide planinu Roraima kao panj moćnog stabla koje je jednom držalo sve voće i gomoljasto povrće na svijetu. Posjekao ih je Makunaima, njihov mitski prevarant, i stabla su popadala na tlo, uzrokujući strašnu poplavu. "Roroi"u jeziku Pemon indijanaca znači plavo-zeleno a "ma" znači super.

Godine 2006., Mount Roraima je odredište za nagrađivani dvosatni dokumentarac "Stvarni izgubljeni svijet" u izdanju Gryphon Productions. Program je prikazan na Animal Planet, Discovery HD Theater i OLN (Kanada). Redatelj ovog filma je bio Peter von Puttkamer, a ovo putovanje/avantura sadržavalo je moderni tim istraživača (Rick West, Hazel Barton, Seth Heald, Dean i Peter Harrison Sprouse) koji su slijedili stope britanskih istraživača Ima Thurna i Harryja Perkinsa koji su istraživali floru i fauna Roraime sredinom 19. stoljeća.Pustolovni tim istraživača je možda nadahnuo Arthura Conana Doylea u njegovoj knjizi o ljudima i dinosaura, "Izgubljeni svijet", objavljen godine 1912.

Godine 2006. godini, ekipa "Stvarnog izgubljenog svijeta " bila je prvi znanstveni tim koji je istražio špilje Roraime, tek nedavno otkrivene. Unutra su pronašli intrigantne formacije u obliku "mrkve" koje su rasle u 2 milijarde godina starim pećinama. Hazel Barton se vratio 2007. godini na ekspediciju pod pokroviteljstvom NASA-e istražiti izrasline na zidovima pećina i stropovima: dokaz ekstremofilskih špiljskih mikroba koji jedu zidove pećine na bazi silikona i ostavljaju prašnjave naslage na drevnim paučinama, koje čine ove jedinstvene stalaktitne oblike.

Godine 2009., Roraima je poslužila kao nadahnuće za Disneyev/Pixarov animirani film "Up". Snimke s bonus diska blu-ray izdanja sadrže kratki film (zvan "avantura je vani") o nekim iz produkcijskog tima Pixara kako su išli na Roraimu i penjali se za nadahnuće.

Usponi

Iako strme strane visoravni otežavaju pristup, bio je prvi zabilježeni veliki Tepui vrh na koji se netko popeo: Sir Everard im Thurnuspeo se šumovitoj rampi u prosincu 1884. Ta ista ruta je ona kojom planinari idu i danas.

Danas, Planina Roraima je destinacija za izletnike backpackere. Gotovo svi koji idu gore pristupaju sa venezuelanske strane. Većina planinari angažiraju indijanske vodiče plemena Pemon iz sela Paraitepui, do kojeg se dolazi zemljanom cestom od glavne Gran Sabana ceste između 88. kilometra i Santa Elena de Uairen. Iako je put do platoa dobro označen i često prolažen, lako se izgubiti na vrhu planine, jer postoji nekoliko različitih staza i skoro pa konstantna naoblaka na vrhu a tajanstvene stijene čine vizualnu orjentaciju problematičnom. Paraitepui se može doseći lako vozilom s pogonom na četiri kotača, uz velike poteškoće autom ako su uvjeti na makadamu neobično dobri, ili pješice za otprilike jedan dan.

Od Paraitepui, većini planinara trebaju dva dana za dolazak do podnožja planine, a zatim još jedan dan za slijediti "La rampa" put nalik prirodnom stubištu, do vrha. Još dva dana obično je potrebno za povratak, a mnogi ljudi provode jedan dan i noć na vrhu planine, čineći tako ukupno šest dana. Dulje putanje mogu doseći sjeverni dio Tepuija, većinom u Gvajani, s manje istraženim i zanimljivjim mjestima kao što su Lake Gladys, iako ima više opasnosti od popularnijeg južnog dijela te bi trebao biti samo za dobro opskrbljene skupine. Manje avanturistički rapoloženi također mogu doći gore, ako vrijeme dopusti, helikopterskim turama na raspolaganju iz obližnjeg venezuelanskog grada Santa Elena de Uairén.

Maverick rock, najviša točka planine Roraima

Jedina netehnička ruta do vrha je Paraitepui ruta. Bilo koji drugi pristup zahtijeva penjačku opremu. Planina Roraima je uspeta nekoliko navrata s gvajanske i brazilske strane, ali kako planina s obje strane u potpunosti je ograničena enormni strmim liticama koje uključuju visoku nadmorsku visinu, to su vrlo teške i tehnički zahtjevne rute. Godine 2013. Austrijski dokumentarni film "Jäger des Augenblicks - Ein Abenteuer sam Planina Roraima" snimio je penjače Kurta Alberta, Holgera Heubera, Stefan Glowacza na usponu na na vrh Roraime s gvajanske strane. Takva penje također zahtijevaju teško ostvariva odobrenja za ulazak u nacionalne parkove u pojedinim zemljama. Od 2009., penjanje s brazilske strane posebno je problematično zbog pristupa putem indijanskog rezervata Raposa-Serra do Sol, gdje su česti oružani sukobi između urođenika, uzgajivača riže i vlasti.