Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Franjo Krsto Delišimunović

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 226769 od 16. listopad 2021. u 19:26 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)

Franjo Krsto Delišimunović (? - Gora (Petrinja), 2. svibnja 1712.), hrvatski vojni zapovjednik iz hrvatske plemenitaške obitelji Delišimunovića, rođen u obitelji Jelačića. Bio je graničarski časnik i dosegao je čin generala. Službovao je u konjaničkim postrojbama.

Bio je posinak je Krste Delišimunovića, a preuzeo je očuhovo prezime i naslijedio njegove posjede. Ženidbama je stekao imanja i utjecaj. Supruga mu je bila Barbara Sidonija, kćer Ivana Peranskog. Posjed i kuriju je imao na području Zamršja. Plemstvo je njemu i očuhu proglašeno u Hrvatskom saboru 1678. godine.

Sudjelovao je 1693. u vojnim akcijama oko rijeke Une. Dvije godine poslije potkapetan je u Sredičkom. Poslije je obnašao dužnost zapovjednika kupske i prekogorske Krajine i potkapetana kraljevstva. 1702. godine zabilježen je kao zapovjednik Gornjeg polja, Glinske i Planinske krajine. Iste godine bavio se pitanjem podređivanja Varaždinskoga generalata banskoj upravi.

1704. godine zajedno s Franjom Vragovićem zapovijedao je hrvatskom vojskom koja je poslana na intervenciju u Ugarsku radi gušenja ustanka Franje II. Rakóczyja. Sljedeće godine zapovjednikom je Kostajnice, s činom pukovnika. Nije poslušao poziv bana Ivana Pálffyja 1706./07. godine za skupljanje vojske u prekokupskoj Krajini i njen pokret na Dravu, jer je na području Banske krajine, gdje je imao posjede, bilo nemira. Početkom 18. stoljeća sudionik gušenja vlaške bune u Banskoj krajini. Sljedeća buna koju je gušio bila je kupska buna 1708. koja je bila na području Zamršja.

1708. je godine dobio grofovski naslov i novi prošireni grb. 1712. je godine jednim od sudionika u radu Hrvatskoga sabora pri donošenju Pragmatičke sankcije.

Darovatelj crkvi pavlinskog samostana u Sveticama, gdje se na glavnom oltaru, koji je dao podignuti, nalazio njegov grb.

Umro je bez potomaka 1712., a supruga je imanja razdijelila Katoličkoj Crkvi.

Vidi

Izvori