Tomislav Židak

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 223420 od 14. listopada 2021. u 02:40 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži

Tomislav Židak (Vugrovec, 1. siječnja 1953. - Zagreb, 13. travnja 2017.), bio je hrvatski športski novinar.

Životopis

Tomislav Židak rođen je u Vugrovcu kraj Zagreba, 1953. godine.[1] Nakon što je završio gimnaziju upisao je i studirao je pravo. Novinarstvom se počeo baviti 1975. godine i to u Studentskome listu.[2]

Karijeru športskoga novinara započeo je 1977. godine u Sportskim novostima.[1] Najviše pisao je o nogometu i nogometašima, zagrebačkome Dinamu i Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Za Jutarnji list pisao je od 1999.[1] do 2017. godine. U svome novinarskome poslu izvještavao je sa Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, te Olimpijskih igara u Seulu 1988., Barceloni 1992., Atlanti 1996., Sydneyu 2000., Ateni 2004., Pekingu 2008. i Londonu 2012. godine a također i s brojnih svjetskih i europskih nogometnih prvenstava.[3]

Djela

  • Iz maksimirske šume: izabrane kolumne, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
  • Proljeće u Europi, EPH Media, Zagreb, 2011.
  • Hrvatska do Brazila , EPH Media, Zagreb, 2014.
  • Priče iz maksimirske šume 2, ur. Tomislav Juranović, Hanza media d.o.o., Zagreb, 2018.[4]

Nagrade i priznanja

  • 1982.: Nagrada Zvonimir Kristl. 1
  • 1995.: Hrvatski zbor sportskih novinara proglasio ga je športskim novinarom godine.
  • 2014.: Hrvatski zbor sportskih novinara proglasio ga je športskim novinarom godine.
  • 2016.: Hrvatski zbor sportskih novinara dodijelio mu je Priznanje za intervju.[5] 2
  • 2017.: Hrvatski zbor sportskih novinara posmrtno mu je dodijelio nagradu za životno djelo.[6]

Bilješke

  1. 1 Nagrada koju je Vjesnikova kuća dodjeljivala najboljim mladim novinarima.[3]
  2. 2 Priznanje za intervju dobio je za razgovore s trenerom Bayerna Carlom Ancelottijem, umirovljenim menadžerom Ljubom Barinom, Josipom Skoblarom i Ivicom Olićem.[7]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Nova knjiga Tomislava Židaka Hrvatska do Brazila, Akademija-Art, (JL), 21. lipnja 2014., pristupljeno 14. siječnja 2015.
  2. Orlando Rivetti, In memoriam. Oproštaj s prijateljem: Tomislav Židak Tomo i Diego nikad neće umrijeti, novilist.hr, 14. travnja 2017., pristupljeno 15. travnja 2017.
  3. 3,0 3,1 Odlazak jednog od najvećih sportskih novinara svih vremena. Preminuo je Tomislav Židak, jutarnji.hr, pristupljeno 13. travnja 2017.
  4. Pregled bibliografske jedinice broj: 934713 Židak, Godot i Lucifer, bib.irb.hr, pristupljeno 18. travnja 2018.
  5. Nagrade i priznanja Hrvatskog zbora sportskih novinara, hnd.hr, pristupljeno 13. travnja 2017.
  6. Branko Stipković, Židaku za životno djelo, Cvijanoviću za 2017. godinu, prvahnl.hr, 5. ožujka 2018., pristupljeno 7. ožujka 2018.
  7. Najbolji u 2016. Novinar godine je Drago Ćosić, Židaku priznanje za intervju, životno djelo za Bertičevića, Kristini Leovac - najbolja reportaža, sportske.jutarnji.hr, 22. veljače 2017., pristupljeno 13. travnja 2017.