Demićka
| Duljina | 9 km |
| Nadm. visina izvora | 1.150 m |
| Nadm. visina ušća | {{{Nadmorska visina ušća}}} m |
| Najmanji istjek | {{{Najmanji istjek}}} m3/s |
| Najveći istjek | {{{Najveći istjek}}} m3/s |
| Prosječni istjek | m3/s |
| Površina porječja | km2 |
| Izvor | Obronci Zastijenja |
| Ušće | ()}} |
| Pritoci | Grozničavica, Djevojački potok i Brestovača |
| Brane | {{{Brane}}} |
| Države | BiH |
| Gradovi | |
| Slijev | Crnomorski |
| Ulijeva se u | Vrbanju |
| Plovna od − do | {{{Plovna od - do}}} |
Dèmićka je najsnažnija lijeva pritoka Vrbanje, u koju se ulijeva u Šipragama.<ref> Bertić I., Ur. (1987): Veliki geografski atlas Jugoslavije. SNL, Zagreb</ref>
Vodotok
Izvire na južnim padinama Zastijenja (lokalizam: Zāstinje), na vodno bogatom dijelu podvlašićkog platoa.<ref>Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo</ref> <ref>Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.</ref>
U mnoštvu potoka i potočića njenog slijeva najveći su Grozničavica, Djevojački potok i Brestovača, a zatim Dolovi, Svinjčijski potok, Smrčki do i Kuratin potok. U gornjem toku, njene desne obale su obrasle gustom bukovo-grabovom i bukovo-smrekovom šumom, dok lijevu obalu omeđava litica Dunića stijene.
U njegovom relativno malom području, s ove vododijelnice osim nje otječu i mnoge pritoke Vrbanje (Ćorkovac, Sadika, Duboka) i Ugra (slijev Kobilje) i drugi potoci. Ispod Dunića stijena ulazi u kraći kanjon (dubine do oko 300 m u odnosu na selo Duniće), a zatim protječe ispod sela Dèmići (po kojem je i imenovana), a prije ušća ulazi u ljevkastu dolinu oko Vrbanje.
Zanimljivosti
Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća u slijevu Demićke je bilo čak 17 vodenica, od kojih su preostale samo tri.
Značaj u povijesti
Iz ptičje perspektive, usječeni kanjon ispod Dunića stijena je toliko neupadljiv da su partizani tijekom 6. neprijateljske ofenzive 1943./1944. na šumovitim padinama u klisuri Dèmićke uspotavili 12. divizijsku bolnicu Petog korpusa (u dvije barake i zemunicama). Ona se tu održala sve do taktičkog premiještanja na drugu lokaciju (4. siječnja 1944.), unatoč višekratnih bombardiranja obližnjih Šipraga (zbog nepreciznog lociranja glavnog cilja – Bolnice)<ref>Đondović R., Ur. (1989): Sanitetska služba u narodnooslobodilačkom ratu Jugoslavije 1941-1945, Knj. 2: Nastanak i razvoj sanitetske službe u oružanim snagama narodnooslobodilačkog pokreta u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Makedoniji; Biblioteka Ratna prošlost naroda i narodnosti Jugoslavije, knj. 361. Monografija Jedinica NOV i PO Jugoslavije, Knj. 150). Vojnoizdavački i novinski centar, Sanitetska uprava SSNO, Beograd.</ref>. Glede predostrožnosti, tada je oko 600 ranjenika i bolesnika premješteno u sela Stopan i Loziće, a zatim u Palvuk, Čudnić i Kruševo Brdo. Nakon odlaska njemačkih i četničkih postrojba, ova "pokretna bolnica" brzo se vratila u Šiprage (15. siječnja 1944.)<ref>Petrić N., Ur. (1985): Opštine Kotor-Varoš i Skender-Vakuf u NOB-u 1941-1945. Radnički univerzitet "Đuro Pucar Stari", Kotor Varoš.</ref>. Preminuli ranjenici i drugi bolesnici su kasnije, iz primarnih grobnica (u šumi), premješteni u zajedničko Partizansko groblje u Šipragama (lokalitet: Zagradine).
Izvori
| references-column-width
| references-column-count references-column-count-{{#if:1|{{{1}}}}} }}
| {{#if:
| references-column-width }} }}" style="{{#if:
| {{#iferror: {{#ifexpr: 1 > 1 }}
| -moz-column-width: {{#if:1|{{{1}}}}}; -webkit-column-width: {{#if:1|{{{1}}}}}; column-width: {{#if:1|{{{1}}}}};
| -moz-column-count:{{#if:1|{{{1}}}}};-webkit-column-count:{{#if:1|{{{1}}}}};column-count:{{#if:1|{{{1}}}}}; }}
| {{#if:
| -moz-column-width: {{{colwidth}}}; -webkit-column-width: {{{colwidth}}}; column-width: {{{colwidth}}}; }} }} list-style-type: {{#switch:
| upper-alpha
| upper-roman
| lower-alpha
| lower-greek
| lower-roman = {{{group}}}
| #default = decimal}};">
<references group=""></references>