Maskerata

Ovaj članak dio je
serije o književnosti

Povijest književnosti

Antička književnost
Rimska • Starogrčka
Renesansna književnost
XIV. stoljeće • XV. stoljeće • XVI. stoljeće
Barok, klasicizam i prosvjetiteljstvo
XVII. stoljeće • XVIII. stoljeće
Predromantizam i romantizam
XIX. stoljeće
Moderna književnost
XX. stoljeće • XXI. stoljeće

Književni rodovi

Lirika • Epika • Drama

Književne vrste

autobiografija • životopis
dječja književnost • dnevnici
fantastika • pjesništvo
publicistika • esejistika

Književnost po jezicima

albanska • arapska • armenska • austrijska • azerska
bugarska • crnogorska • češka
engleska (američka • australska • irska)
francuska • novogrčka • hrvatska (BiH)
indijska • talijanska • japanska
kineska • mađarska • makedonska
njemačka • perzijska • poljska
portugalska • rumunjska • ruska
slovenska • srpska • španjolska
švedska • ukrajinska

Maskerata (tal. mascherata) je vrsta renesansne pokladne igre (pokladna lirika ili pokladna prigodnica).

Proizašla je iz višeglasne karnevalske popjevke (Mascherata carnascialesca) koju su u karnevalskoj povorci pjevali maskirani pjevači. Maskerata se pjevala ili recitirala. Izvodila se u pokladnoj povorci (ulična maskerata) ili u kućama bogatih građana (salonska maskerata).

Sadržaj joj je satiričan, komičan, pa i opscen, s notom lascivnoga. Zbog vesela tona i veće mogućnosti odstupanja od manira akademskog stihovanja ili kao bijeg od kanconijerske lirike bila je privlačna mnogim pjesnicima.

Sudionici su se maskirali u alegorijske i mitološke likove, u povijesne ličnosti, robove, Rome, ljude iz egzotičnih krajeva, indijske trgovce, robinjice ili u zanimanja. Npr. u firentinskoj i venecijanskoj inačici zvanoj alla contadinesca ismijavani su seljaci, pa su se pjevači odijevali u seljačko ruho. Izlaganje je u prvom licu (jednine ili množine), a oslovljavaju se neposredni slušatelji (primatelji).

Uobičajeno bi u maskerati lica kazivala tko su, odakle su i zašto došla i što znaju raditi, uz to bi izrekli i pohvalu gradu u kojem se nalaze.

Posebno je bila popularna u drugoj polovici 15. stoljeća u Firenci. Lorenzo de' Medici bio je autor mnogih poznatih maskarati koje su suvremenici i kasniji autori rado oponašali. U 16. stoljeću tiskane su mnoge zbirke.

U Hrvatskoj maskeratu su pisali:

Začetnikom tog žanra kod nas smatra se Džore Držić pjesmom Gizdave mladosti i svi vi ostali ^[1] - protomaskerata

Mikša Pelegrinović: Jeđupka, (napisana između 1525. i 1527.) – najpoznatija maskerata hrvatske renesanse književnosti, postoji više verzija i više prijepisa, kolala je cijelom Dalmacijom te uvelike utječe na pisanje maskerata (Nalješković, Sasin; tri istoimene maskerate pišu: S. Bobaljević, H. Mažibradić i nepoznati autor). Jeđupka je ciganreska - podvrsta maskerata koja je poznata u talijanskoj književnosti (B. di Francesca Linaiuolo, Giuglielmo Giuggiola)