Fabio Grosso

Fabio Grosso
Osobni podatci
Puno ime	Fabio Grosso
Rođenje	28. studenog 1977.
Visina	190 cm
Položaj	Lijevi bek
Mlađi uzrasti
1994. - 1995.	Renato Curi
Igračka karijera*
Reprezentativna karijera
Trenerska karijera
2015. -	Juventus F.C. (juniori)
Bilješke
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima; broje se samo za ligu iz koje je klub. ; * Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima; zadnji su put ažurirani 19. prosinca 2016.
	Portal o životopisima
	Portal o športu

Fabio Grosso (Rim, Italija, 28. studenog 1977.) je talijanski nogometni trener i umirovljeni nogometni reprezentativac. S talijanskom reprezentacijom je 2006. osvojio naslov svjetskog prvaka.^[1] Bio je igrač velikih trkačkih sposobnosti^[2] te odličan u izvođenju penala, slobodnih udaraca i kornera.

Karijera

Klupska karijera

Grosso je rođen u Rimu ali je odrastao u Chietiju gdje se njegova obitelj vratila. Ondje je nogomet započeo igrati u mlađim uzrastima Renato Curija a kasnije i u seniorima gdje je bio ključni igrač prve momčadi. Tijekom tri sezone nastupanja za klub, Grosso je skupio 108 službenih nastupa te je na poziciji polušpice i lijevog krila zabio impresivnih 47 golova.

U ljeto 1998. Grosso je prodan u Chieti Calcio za nepoznat iznos. Zahvaljujući odličnim igrama u novom klubu, Grosso je privukao interes momčadi iz Serie A. Tako ga je u svoje redove dovela Perugia tijekom srpnja 2001. Iako je do tada igrao kao polušpica, Perugijin trener Serse Cosmi ga je prebacio na mjesto lijevog krila. S klubom je 2003. osvojio Intertoto kup a iste godine je debitirao u talijanskoj reprezentaciji. Tijekom zimskog prijelaznog roka u siječnju 2004., Fabio Grosso je prodan tadašnjem drugoligašu Palermu.

Sa sicilijanskim klubom se kvalificirao u Serie A te je s njime u sezoni 2005./06. ostvario odlično šesto mjesto i izborio nastup u Kupu UEFA. Tadašnji talijanski izbornik Marcello Lippi uvrstio je Grossa na popis reprezentativaca za predstojeće Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. Uz njega, na rosteru su se našla još tri Palermova igrača: braniči Cristian Zaccardo i Andrea Barzagli te veznjak Simone Barone. Nakon osvajanja naslova svjetskog prvaka gdje je Grosso dao velik doprinos (gol u polufinalu te realizirani penal u finalu), igrač je prodan milanskom Interu.

Inter ga je kupio za pet milijuna eura te je Palermu ustupljen Hernán Paolo Dellafiore.^[3] Međutim, ondje je većinom korišten kao zamjena na utakmicama tako da je već nakon jedne sezone otišao u francuski Lyon. Vrijednost transfera je iznosila 7,5 milijuna eura^[4] a igraču je dodijeljen dres s brojem 11. Već u debitantskoj sezoni, Grosso je s Lyonom osvojio dvostruku krunu, odnosno prvenstvo i nacionalni kup. Tijekom druge sezone igrao je manje, dijelom zbog ozljede zbog čega ga se povezivalo s povratkom u Italiju.

31. kolovoza 2009. potvrđen je Grossov povratak u Serie A nakon dvije godine u Francuskoj. Naime, doveo ga je torinski Juventus koji je bio u potrazi za obrambenim igračem. Sa Starom damom je u sezoni 2011./12. osvojio svoj drugi scudetto nakon čega je objavio kraj igračke karijere.

Reprezentativna karijera

Grosso je s Italijom nastupio na Svjetskom prvenstvu 2006. te je s Azzurima osvojio naslov svjetskog prvaka. U polufinalnom susretu protiv domaćina Njemačke zabio je ključni pogodak odluke tijekom 119. minute produžetka.^[5] U samom finalu protiv Francuske, pitanje pobjednika se odlučivalo na jedanaesterce. Grosso je bio posljednji izvođač a njegov realizirani kazneni udarac je Italiji osigurao svjetski naslov.^[6]

Novi talijanski izbornik Roberto Donadoni koristio ga je na EURU 2008. Ondje je odigrao sva tri susreta skupine protiv Nizozemske,^[7] Rumunjske^[8] i Francuske.^[9] U četvrtfinalnom dvoboju protiv kasnijeg prvaka Španjolske, pobjednik se kao i prije dvije godine odlučivao jedanaestercima. Grosso je bio prvi izvođač te je bio precizan s bijele točke. Međutim, Italija je ispala zbog promašaja De Rossija i Di Natalea.^[10]^[11]

Posljednji Grossov veći reprezentativni turnir bio je Kup konfederacija 2009. Italija je ondje neočekivano ispala već u skupini a Grosso je odigrao svih 90 minuta u susretima protiv SAD-a^[12] i Egipta.^[13]

Svoju posljednju utakmicu u reprezentativnom dresu, Fabio Grosso je odigrao 14. studenog 2009. protiv Nizozemske.^[14]

Pogoci za reprezentaciju

#	Datum	Mjesto	Protivnik	Pogodak	Rezultat	Natjecanje
1.	3. rujna 2005.	Hampden Park, Glasgow, Škotska	Škotska	1 : 1	1 : 1	Kvalifikacije za SP u Njemačkoj 06'
2.	7. srpnja 2006.	Westfalenstadion, Dortmund, Njemačka	Njemačka	1 : 0	2 : 0	SP u Njemačkoj 06'
3.	13. listopada 2006.	Genova, Italija	Gruzija	2 : 0	2 : 0	Kvalifikacije za EURO 08'
4.	9. rujna 2009.	Stadio Olimpico di Torino, Torino, Italija	Bugarska	1 : 0	2 : 0	Kvalifikacije za SP u JAR-u 10'

Osvojeni trofeji

Klupski trofeji

Klub	Trofej	Sezona / godina
Italija
Perugia	Intertoto kup	2003.
Inter Milan	Supercoppa Italiana	2006.
Inter Milan	Serie A	2006./07.
Francuska
Lyon	Trophée des champions	2007.
Lyon	Ligue 1	2007./08.
Lyon	Coupe de France	2008.
Italija
Juventus	Serie A	2011./12.

Reprezentativni trofeji

Turnir	Trofej	Godina
SP u Njemačkoj 2006.	Zlato	2006.

Ordeni

Collare d'oro al Merito Sportivo: 2006.

^[15]^[16]

Ufficiale Ordine al merito della Repubblica Italiana: 2006.

Izvori

[1] Italy 1-1 France (aet)

[2] Juventus' Fabio Grosso Signing Is a Strong Move for Team Weak on Defense

[3] Inter agree Grosso deal

[4] OL GROUPE FAIT LE POINT SUR LES TRANSFERTS

[5] 2006 FIFA World Cup Germany: Germany 0-2 Italy

[6] Italy 1–1 France: Italy triumph as Zizou explodes

[7] Slick Netherlands stun world champions

[8] Buffon saves Italy with penalty stop

[9] France sunk as Italy grab lifeline

[10] Casillas's saves put Spain in semis

[11] Casillas' saves put Spain in semis. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. svibnja 2010.. http://en.archive.uefa.com/competitions/euro2012/history/season=2008/round=15094/match=301702/report=rp.html Pristupljeno 9. veljače 2014.

[12] FIFA Confederations Cup 2009: USA 1-3 Italy

[13] FIFA Confederations Cup 2009: Egypt 1-0 Italy

[14] Transfermarkt.de - Fabio Grosso

[15] COLLARE D'ORO

[16] COLLARE D'ORO - Premiata la Nazionale e i campioni italiani

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]