Pedesetnički kalendar
Pedesetnički kalendar ili pentekontadni kalendar je jedinstveni poljoprivredni kalendarski sustav, za koji se misli da je amoritskog podrijetla, u kojem je godina podijeljena u sedam razdoblja od po pedeset dana, s godišnjom dopunom od petnaest ili šesnaest dana. Otkrili su ga i rekonstruirali Hildegaard i Julius Lewy tijekom 1940-tih. Uporaba kalendara seže unazad bar do 3. tisućljeća pr. Kr. u zapadnoj Mezopotamiji i okolnim područjima. Korišten je sve do najnovijeg doba, njegovi oblici su pronađeni u nestorijanizmu i među felasima u suvremenoj Palestini.[1]
Pregled
Pedesetnički kalendar je na akadskom bio poznat kao hamšâtum,[2] a razdoblje od petnaest dana na kraju godine Babiloncima je bilo poznato kao shappatum.[3] Religijski nalog da se "poštiva sabat" po nekim mišljenjima potječe od naloga da se proslavi shappatum, razdoblje žetve na kraju svake godine po pentekontadskom kalendarskom sustavu.[3]
Svako pedesetodnevno razdoblje obuhvaćalo je sedam tjedana sa sedam sabata, s dodatnim pedesetim danom,[4] poznatim kao atzeret.[5]
Ovaj kalendar su često koristila razna kananitska plemena u Palestini, a misli se da su ga koristili i Izraeliti, dok u doba kralja Solomona nije službeno prihvaćen novi tip solarnog kalendara.[6]
Liturgijski kalendar Esena u Kumranu bio je pedesetnički kalendar, označen festivalima posljednjeg dana svakog pedesetodnevnog razdoblja, npr. Proslava Novog vina, Proslava ulja i Proslava Nove pšenice itd.[7]
Filon je izričito povezao "vrline bez premca" pentekontadskog kalendara s Pitagorinim poučkom, dalje opisujući broj pedeset kao "savršeni izraz pravokutnog trokuta, vrhovno načelo stvaranja u svijetu i 'najsvetiji' od brojeva".[8]
Tawfiq Canaan (1882.-1964.) je opisao uporabu takvog kalendara među Palestincima u južnoj Palestini, a također i njegov suvremenik Gustaf Dalman koji je pisao o običajima islamskih poljoprivrednika koji su rabili kršćanske oznake za pedeseti dan, "što je, opet, odražavalo daleko starije poljoprivredne prakse: čuvanje grožđa, muljanje grožđa, sjetvu, itd.".[9]
Julius Morgenstern je tvrdio da kalendar Jubileja ima staro podrijetlo jer je donekle promijenjeni ostatak pentekontadskog kalendara.[10]
Povezani članci
Izvori
- ↑ Roger Thomas Beckwith (2005). Calendar, Chronology and Worship: Studies in Ancient Judaism and Early Christianity. BRILL. str. 26. ISBN 9004125264 nevaljani ISBN
- ↑ Hebrew Union College (1924). Hebrew Union College Annual. str. 75
- ↑ 3,0 3,1 Lance Latham (1998). Standard C Date/Time Library: Programming the World's Calendars and Clocks. Focal Press. str. 37. ISBN 0879304960 nevaljani ISBN
- ↑ Pi Gamma Mu (1981). Social Sciences. str. 25
- ↑ Eviatar Zerubavel (1989). The Seven Day Circle: The History and Meaning of the Week. University of Chicago Press. str. 8. ISBN 0226981657 nevaljani ISBN
- ↑ Julian Morgenstern (1966). The Rites of Birth, Marriage, Death, and Kindred Occasions Among the Semites. Hebrew Union College Press. str. 282
- ↑ Geza Vermes (1995). The Dead Sea Scrolls in English. Continuum International Publishing Group. str. 54. ISBN 1850755639 nevaljani ISBN
- ↑ André Dupont-Sommer (1956). The Jewish Sect of Qumran and the Essenes: New Studies on the Dead Sea Scrolls. Macmillan. str. 1
- ↑ Joan E. Taylor (2003). Jewish Women Philosophers of First Century Alexandria. Oxford University Press. ISBN 0199259615 nevaljani ISBN
- ↑ Millar Burrows (1955). The Dead Sea Scrolls. Viking Press. str. 241