Žutokljuni labud

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 205800 od 8. listopada 2021. u 11:30 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Žutokljuni labud
Žutokljuni labud u Francuskoj.
Žutokljuni labud u Francuskoj.
Sistematika
Carstvo: Animalia
Divizija: Chordata
Razred: Aves
Red: Anseriformes
Porodica: Anatidae
Rod: Cygnus
Vrsta: C. cygnus
Dvojno ime
Cygnus cygnus
Linné 1758.
Raspon
Rasprostranjenost žutokljunoga labuda (žuto-ljeto, plavo-zima, zeleno-cijele godine)
Rasprostranjenost žutokljunoga labuda (žuto-ljeto, plavo-zima, zeleno-cijele godine)

Žutokljuni labud (lat. Cygnus cygnus) je vrsta labuda sjeverne hemisfere.

Opis

Žutokljuni labud izvana sliči crnokljunom labudu. Ima visinu 140-165 cm, s rasponom krila od 205 do 275 cm. Obično teži 7,4 do 14 kg, mužjaci su u prosjeku od 9,8 do 11,4 kg, a ženke 8,2 do 9,2 kg. Labud rekordne težine iz Danske imao je 15,5 kg. Žutokljuni labud smatra se jednom od najtežih letećih ptica.[1] Kljun je dug 9,2 do 11,6 cm.[2] Ima crno-žutu boju.

Stanište

Žutokljuni labudovi traže široka prostranstva vode u kojoj žive, pogotovo odrasli, jer su stalno u vodi i plivaju. Hrane se vodenim biljkama, koje dosežu svojim dugim vratom.[3]

Žutokljuni labud
Cygnus cygnus

Ponašanje

Unatoč svojoj veličini, izvrsni su letači. Mogu letjeti čak stotine tisuća kilometara, kako bi prezimili u južnoj Europi i istočnoj Aziji. Povremeno posjete Indijski potkontinent[4] i zapadnu Sjevernu Ameriku.

Žutokljuni labudovi su monogamni, jedan par živi zajedno cijeli život. Brinu se o mladuncima duže vrijeme.

Oba roditelja podjednako su angažirana oko izgradnje gnijezda. Mužjak stoji na straži, dok ženka sjedi na jajima. Obično izležu 4-7 jaja (iznimno do 12 jaja). Pilići se izlegu nakon 36 dana. Imaju sivo ili smeđe perje.

Izvori

  1. Brazil, Mark, The Whooper Swan. Christopher Helm Ornithology (2003.), ISBN 978-0-7136-6570-3
  2. Madge, Steve, Waterfowl: An Identification Guide to the Ducks, Geese, and Swans of the World. Houghton Mifflin Harcourt (1992.), ISBN 978-0-395-46726-8
  3. Mondadori, Arnoldo, ed. (1988). Great Book of the Animal Kingdom. New York: Arch Cape Press. str. 182.
  4. http://hillpost.in/2013/01/whooper-swan-sighted-in-himachal-wetland-after-113-years/60198/ Preuzeto 26. rujna 2013.