Samostan Sigurata u Dubrovniku

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 202741 od 8. listopada 2021. u 01:51 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Oltar u kapeli Samostana Sigurata
Izlošci u samostanskom muzeju

Sigurata je pučki naziv za crkvu i samostan Preobraženja Kristova na Prijekomu u Dubrovniku, ulica Od Sierurate 13. Naziv se razvio od latinskog imena ove crkve Transfi gruratio Domini (Preobraženje Kristovo), od kojeg su se u dugogodišnjoj uporabi u izgovoru ispuštanjem nekih glasova - tranSfIGURATio - razvili nazivi Sigrurat, Sikurat, Sigrurata, Sikurata. U pisanim ispravama prvi put se spominje 1. travnja 1281. godine. Sagrađena je na uzvišenom mjestu s kojega se pruža pogled na cijeli grad. Crkva Preobraženja Kristova pripada predromaničkom južnodalmatinskom tipu jednobrodnih crkava s pravokutnom apsidom, pojasnicama i kupolicom koja je izvana kvadratična i neožbukana. Crkva je danas trobrodna, a dva su joj bočna broda, sudeći prema profilaciji portala i prozora pridodana krajem 17. stoljeća, možda neposredno nakon potresa 1667. godine. U ovoj je crkvi bilo sjedište bratovštine kovača i kotlara već u 14. stoljeću, a najvjerojatnije i od samog njenog početka. Najstariji grob te bratovštine u ovoj crkvi (sada ispred crkve) je iz 1423. godine, a najmlađa su dva groba iz 1808. (sada također ispred crkve). U ovoj je crkvi neko vrijeme bilo sjedište i bratovštine češljara vune, koje je zaštitnik sv. Vlaho, na što podsjeća nadgrobna ploča s natpisom: "S. DE FRATERNITA DE PETENATORI", sada ispred crkve, te mala slika sv. Vlaha uljem na platnu, sada u zbirci. U južnom se brodu crkve nalazi oltarić pučki zvan "Oltar Bambina" tako nazvan po kipu Djeteta Isusa, koji je Anica Bošković, sestra Ruđerova, ostavila svojoj sestri dominikanki u samostanu sv. Katarine,[1] a ova ga oporučno ostavila Sigurati. Prema predaji u ovoj se crkvi čuvao kamen s uklesanim natpisom o boravku sv. Franje u Dubrovniku koji je navodno odsjeo u jednom "stranjcu" kraj crkve sv. Margarite, na mjestu gdje je sada klasična gimnazija. Taj je kamen bio prenesen u Siguratu te kasnije ugrađen u pločnik ispred crkve. Samostan je 1900. godine temeljito popravljen i tom mu je prilikom dograđen još jedan kat nad obje zgrade. Veliku obnovu samostan je doživio 1932. godine kada su mu nadograđena još tri kata nad obje zgrade.[2] Crkva je od oštećenja nastalih tijekom Domovinskog rata obnovljena i restaurirana 1995. godine.[3]

Zbirka

Unutar samostana nalazi se zbirka umjetnina.

Izvori