Atal I.

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 200048 od 6. listopada 2021. u 23:33 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (Bot: Automatski unos stranica)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
Atala I., oko 200. pr. Kr.
(Pergamski muzej, Berlin)

Atal I. (grč. Ἄτταλος), poznat po nadimkom Soter (grč. Σωτὴρ), što bi značilo "Spasitelj"; (269. – 197. pr. Kr.)[1] bio je vladar, a kasnije i kralj Pergama, od 241. do 197. pr. Kr.

Gal na samrti

Bio je rođak i usvojeni sin prethodnog vladara Eumena I.,[2] odnosno prvi član Atalidske dinastije koji se proglasio kraljem (238. pr. Kr.)[3][4][5] Bio je sin Atala i Antiohide, seleukidske sirijske princeze. Atal je poznat po tome što je izvojevao veliku pobjedu nad Galaćanima - keltskim plemenima koja su se bila iz Trakije naselila u Maloj Aziji, te pljačkala, pustošila i ucjenjivala maloazijske države i polise. Pobjeda, koja je inspirirala znamenitu statuu "Gal na samrti", Atalu je dala nadimak "Soter" (spasitelj). Atal je kasnije postao poznat i kao vjeran i efikasan saveznik Rimljana te po ulozi koju je igrao u prvom i drugom makedonskom ratu boreći se protiv Filipa V. Vodio je brojne pomorske operacije protiv makedonskih ciljeva na Egeju, anektiravši Pergamu otoke Eginu u prvom i Andros u drugom makedonskom ratu.

Umro je godine 197. pr. Kr. nedugo prije završetka drugog makedonskog rata, u dobi od 72 godine, nekoliko mjeseci nakon što je doživio moždani udar obraćajući se beotijskom ratnom vijeću. Imao je sretan obiteljski život sa suprugom i četiri sina. Naslijedio ga je sin Eumen II.

Izvori

  1. Hansen, Esther V. (1971). The Attalids of Pergamon. Cornell University Press. ISBN 0-8014-0615-3, str. 26; Livije, 33.21–22, navodi da je Atal umro u dobi od 72 godine nakon 44 godine vladavine. Polibije, 18.41, također navodi da je živio 72 godine i vladao 44 godine. Strabon, 13.4.2, navodi da je vladao 43 godine.(engl.)
  2. Strabon, 13.4.2, navodi da je bio rođak Eumena. Pauzanija, 1.8.1, vjerojatno sljedeći Strabona, navodi isto. Ali moderni pisci su zaključili da je Strabon preskočio generaciju; vidi Hansen, str.26.(engl.)
  3. Strabon, 13.4.2; Polibije, 18.41; Hansen, str.28.(engl.)
  4. Austin, M.M. (2006). "The Attalids of Pergamum". The Hellenistic World from Alexander to the Roman Conquest. Cambridge University Press. ISBN 0-521-82860-0. str.396.(engl.)
  5. Kosmetatou, Elizabeth (2003). "The Attalids of Pergamon". In Erskine; Andrew. A Companion to the Hellenistic World. Oxford: Blackwell, ISBN 1-4051-3278-7, str.161.(engl.)